You are here
Home > Politika > Regija

Demokratija straha i ljudsko pravo na diktaturu

Domovina se brani lepotom.   Uz odrastanje u jednom ekonomski nestabilnom i korumpiranom sistemu, ruku pod ruku ide san o obećanoj zemlji. Kao i većina mladih u Srbiji, koja je želela da se akademski i profesionalno ostvari, i ja sam provela poslednju godinu Gimnazije u ubeđenju da ću otići na neko bolje mesto, negde gde nije ovde, negde gde ću živeti bajku po sopstvenom kroju. Pet godina, dva fakulteta i dvadesetak zemalja kasnije, postalo mi je jasno da je Balkan deo mog identiteta, ali i jedino mesto na svetu gde sam mogla da izrazim svoju apsolutnu slobodu. Ovo je zemlja za nas, zemlja odlične hrane i muzike, divljina između tradicije i urbane kulture, zemlja za svu našu decu u kojoj je sve moguće. I kako sam

Šta ostane od ministarskih biografija kad se izbaci politika?

Javno su objavljena imena kandidata za ministre u novoj vladi Kantona Sarajevo. Vladajuću koaliciju čine Naša stranka, Narod i pravda, Socijal-demokratska partija, Demokratska Fronta i Savez za bolju budućnost. Naša stranka medijima je poslala kratke biografije kandidata za ministre. Kandidati SDP-a za ministare izazvali su ogorčenje javnosti, članstva stranke i pojedinih zastupnika poput SDP-ovog Damira Nikšića. Naime, dva od tri SDP-ova buduća ministra bez politike nemaju gotovo nikakvog radnog ni profesionalnog iskustva. Radi se o mlađim ljudima koji su većinu punoljetne dobi proveli pod okriljem svojih partija, bez rada u stvarnim oblastima. Posebno čude biografije SDP-ovih ministara Damira Filipovića, Malika Garibije i Adnana Štete. Filipović i Garibija, osim što nemaju gotovo nikakvog iskustva struci i nauci, također nemaju nikakve veze ni sa

Zastave, zastave

Parni valjak pjeva: „Moja su zastave uvijek iste boje“. Ali nije Parni valjak jedini oduševljen zastavama. Dok Parni valjak o zastavama pjeva, članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine ih prenose, odnose i donose. Ponašanje članova Predsjedništva BiH oko pitanja zastava u ovoj instituciji nalikuje ponašanju djece u vrtiću koja se inate oko igračke. Član Predsjedništva iz srpskog naroda, Milorad Dodik, inzistira da ispred njegovog kabineta, u njegovom kabineta i na službenim sastancima stoji i zastava entiteta Republika Srpska. S druge strane, članovi Predsjedništva iz hrvatskog i bošnjačkog naroda, Željko Komšić i Šefik Džaferović, inzistiraju da na službenim sastancima i ispred kabineta stoje samo zastave Bosne i Hercegovine. Odbijaju postavljanje zastave entiteta. Inaćenje oko zastava postalo je tragično koliko i komično. Svakog jutra Milorad Dodik

Sude mi: Himna ratnih zločinaca

Malo šta je ujedinilo regionalne nacionaliste kao mržnja prema komunizmu. U tome su gotovo svi jedinstveni. Komunizam je ultimativni i najveći neprijatelj, možda čak i veći od prvog komšije. „Mrzi komunizam kao komšiju svog“. Jednako mrze komunizam nacionalisti od Vardara pa do Triglava, od Đerdapa pa do Jadrana. Mada i to nije baš isključivo. Slovenski nacionalist Zmago Jelinčić koji smatra da Istru i Dalmaciju treba pripojit Sloveniji u dvorištu ponosno drži bistu Josipa Broza Tita. Da, čak i Slovenija  ima nacionaliste sa velikodržavnim projektima. Međutim, u zadnjih nekoliko godina pojavilo se još nešto što neočekivano ujedinjuje nacionaliste svih naših naroda i narodnosti- Marko Perković Thompson i Miroslav Škoro. I to začudo ne u mržnji nego u ljubavi. U ljubavi prema ratnim zločincima

Dva Dana državnosti u Bosni i Hercegovini

Nije toliko neobično da država slavi više dana državnosti i nezavisnosti. U većini slučajeva Dan državnosti i Dan nezavisnosti su na neki način povezani i slični. Mađarska slavi 3 puta godišnje, Malta 5 puta, Slovačka čak 6 puta. Ono što jeste neobično je Bosna i Hercegovina koja na jedan te isti dan očito slavi dva Dana državnosti. Službeno, Dan državnosti Bosne i Hercegovine se obilježava 25. novembra u spomen Prvog zasijedanja Zemaljskog Antifašističkog Vijeća Narodnog Oslobođenja Bosne i Hercegovine (ZAVNOBiH). Na 25. novembar 1943. ZAVNOBiH je, pod vodstvom Komunističke partije, na svom zasijedanju u Mrkonjić Gradu obnovio državnost Bosne i Hercegovine kao ravnopravne članice buduće Jugoslovenske Federacije. Proglašeno je kako Bosna i Hercegovina ne pripada ni jednom narodu posebno, a pripada svim

Sirotinjo zvana Bakir

U vicu, raspravljali se Amerikanac, Rus, Francuz i Bosanac ko ima šta u svojoj državi. Govori Amerikanac: -Mi imamo najjaču ekonomiju. -Mi imamo Bakira, dobacuje Bosanac. Nadovezao se Rus: -Mi imamo najjaču vojsku. -Mi imamo Bakira, opet će Bosanac. Francuz sav ponosan priča: -Mi imamo Eiffelov toranj. -Mi imamo Bakira. Iznervirala se ova trojica: -Imate li vi išta drugo osim tog Bakira!!? -Eeee, i vi da imate Bakira ne bi imali ništa drugo. U nevjerojatnom raspletu situacije ispada da i Bakir nema ništa drugo zato što ima samog sebe. U intervjuu za N1 koji je dao prije nekoliko dana, Bakir Izetbegović je, zamislite, proglasio samog sebe za „sirotinju“. Političke elite nam obično pričaju o „velikim uspjesima“, a mi svojim očima gledamo još veću propast na svakom koraku. Zbog toga često mislimo kako

Ne, Trump nije iznenada došao u Srbiju

S pravom se čudite naslovu. Odakle nekome uopće ideja da bi Donald Trump, predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, došao u Srbiju. Pitate se jeste li nešto propustili? Možda neku najavu njegovog posjeta? E to što se pitate jeste baš ono što je tabloid Alo želio postići. Naime, ovaj tabloid objavio je „šokantnu“ vijest „Tramp stigao u Beograd“. I to je uradio namjerno. Tabloidi ne šire lažne vijesti slučajno. Ne pojavljuju se lažne vijesti jer ih novinari ne razlikuju od točnih vijesti. Naprotiv, lažne vijesti se plasiraju namjerno i smišljeno. Šokantni naslovi privlače klikove, a klikovi donose zaradu od reklama. Alo je namjerno napravio takvu vijest o dolasku Trumpa u Beograd. Budući da se radi o registrovanom preduzeću, Alo se ne može tako direktno baviti

Presecanje Gordijevog čvora na balkanski način

 Prema antičkoj legendi Gordijev čvor nalazi se u jednom malom mestu u Frigiji i bio je toliko koplikovano vezan i zamršen da niko nije uspeo vekovima da ga odmrsi. Kao dodatan podstek svima koji ipak pokušavaju da ga razreše legenda je obećavala i titulu kralja Azije. Ovaj čvor ostao je nerazrešen sve do pohoda Aleksandra Velikom prema Persiji u drugoj polovini IV veka pre nove ere. Za razliku od svih ostalih ranijih pretendenata na „krunu Azije“ Aleksandar se uopšte nije upuštao u problematiku čvora, proučavanje celokupne njegove složenosti i zamršenosti, već je jednostavno isukao mač i presekao ga. Nakon toga ipak nije postao baš kralj cele Azije, ali mu je ipak uspelo da zavlada celim Bliskim istokom, što opet nikako nije malo.

Da li će SDP HR izumrijeti?

Ako me sjećanje ne vara (a moglo bi me prevariti)bilo je to 1986. Tada sam još pohađao srednju školu i u naš razred u Križanićevoj ulici u Zagrebu došla je skupina anketara. Podijelili su nam prilično opsežne upitnike. Jamčili su nam anonimnost moleći nas da na pitanja odgovaramo izravno i iskreno. Za ono doba pitanja su bila prilično delikatna. Da li vjeruješ u Boga? Da li ideš u crkvu? Tvoj stav o predbračnoj spolnosti i sl. Naredne godine objavljeni su rezultati opsežne ankete provedene među mladom populacijom ondašnje Socijalističke Republike Hrvatske. Za tadašnji režim rezultati su bili šokantni. Mladi su bili pretežno vjernici i kao najvišu vrijednost isticali su obitelj. Zar je to rezultat komunističke indoktrinacije u proteklih četrdeset godina? Gotovo jednako

Ivo Sanader: Prava muškarčina

Rijetko ponovo čitam knjige koja sam već pročitao. Postoji mnoštvo pametnih, pozornosti vrijednih dijela pa je šteta ponavljati jedno intelektualno iskustvo kojim sam već prošao. Ove godine napravio sam iznimku. Ponovo čitam “Sredozemlje i sredozemni svijet u doba Filipa II.” Fernanda Braudela. To je, vjerojatno, najutjecajnija povijesna knjiga 20. st. Usprkos sterilnom nazivu ona je sve prije nego suhoparna. Poslije nekoliko godina promijenio se i moj odnos prema dijelovima teksta. Nešto što se prije činilo zabavnim sada postalo dosadno, a s druge strane neke dijelovi koje sam prije samo letimično pregledao danas izazivaju moje posebno zanimanje. To se odnosi i na Braudelove opažanje snošljivosti prema kriminalnom ponašanju među stanovnicima sredozemnih planina. Tako navodi primjere stavova suvremenih stanovnika Sardinije po kojima “Onaj tko ne

Top