You are here
Home > Nauka > Nauke o društvu

Kamen spoticanja u Kamengradu

Identiteti nacionalnih skupina duboko su utemeljeni u načinu na koji doživljavaju svoju prošlost. Ta je prošlost, budimo iskreni, u pravilu prilagođena potrebama upravo te identifikacije. Usprkos svim tim nastojanjima i često grubim pojednostavljenjima prošlih događaja, povijest ostaje i u kontekstu nacionalno „osvješćivanja” puna spornih pojava. Kako se sporovi oko povijesti i u slučaju razmjerno jednostavnih koncepata nacionalne identifikacije ne mogu izbjeći svjedoči spor oko obilježavanja turske pobjede nad silama antante na Galioplju u I. svjetskom ratu na području Kamengrada u sjeverozapadnoj Bosni. Tu je Turska podigla spomenika svojim ratnicima koji su tu poginuli zauzimajući taj utvrđeni grad u doba osmanske ekspanzije. Tu se proslavi pridružila i Stranka demokratske akcije. To je ovu izvrglo optužbama da je sudjelovala u obilježavanju osmanske pobjede nad snagama bosanskog kraljevstva. Tijekom rata u

Pronađen nacistički plan za holokaust u Americi

Holokaust je naziv za plansko istrebljenje Jevreja, bolesnih, zaostalih u razvoju, Roma, Slavena, homoseksualaca, jehovinih svjedoka i drugih skupina koje je nacistička Njemačka pod Adolfom Hitlerom smatrala „nižom rasom“. Masovna istrebljenja dešavala su se u Europi. Međutim, holokaust nije planiran samo za Europu. To što je Njemačka izgubila rat spriječilo je istrebljenja širom planete. O tome svjedoči i novopronađeni nacistički plan za holokaust u Sjevernoj Americi. Radi se o knjizi od 137 strana koju je Heinz Kloss, nacistički istraživač i lingvist, napisao 1944. godine. Vlasnik knjige bio je Adolf Hitler lično. Knjiga je zapravo bila plan za holokaust u Sjevernoj Americi. Odkupio ju je Kanadski nacionalni arhiv od privatnog vlasnika. Preostalo je tek nekoliko primjeraka knjige. Autor je u knjizi koju je nazvao

Nacije ili mileti?

2001. sudjelovao sam u popisu stanovništva. Tom prilikom slušao sam svašta. Posebno mi je bilo zanimljivo na koji način građani koje sam popisivao doživljavaju svoj identitet. Na pitanje o vjerskom opredjeljenju mnogi su odgovarali da su „Hrvati”, a na pitanje o nacionalnom identitetu tvrdili su da su „katolici”. Kada bi ih upozorio kako se tako ne mogu izjašnjavati samo bi slegli ramenima pitavši „Hrvat? Katolik? Pa zar to nije isto?”. Kako se dogodilo da je u glavama tisuća ljudi vjersko i nacionalno uvjerenje jedno te isto? Razloge za to vjerojatno trebamo tražiti u razdoblju osmanskog carstva. Ovo veliko multikulturalno carstvo nije poznavalo nešto što bi mogli nazvati „nacijama”. Ono je priznavalo autonomne zajednice organizirane na osnovu vjerskog identiteta. To su bili

Pad Knina

Odmah neka bude jasno. Neću pisati o događajima iz 1995. Namjeravam napisati nekoliko redaka o jednom drugom zauzimanju Knina, onom iz 16. st., točnije 1522. Radi se o događaju na koji su Hrvati daleko manje ponosni nego što je to slučaj s događajima iz 1995. Knin je po svom položaju grad koji bi se trebao lako braniti što je bio jedan od razloga njegove velike važnosti u srednjem vijeku. Radi se zapravo o dvjema utvrdama sagrađenima na strmoj stijeni opkoljenoj rijekom, jezerima i močvarama. Idealno za dugotrajno pružanje otpora napadaču. Ipak, Knin je 1522. kao i 1995. pao uz malo otpora. Poslije samo tri dana opsade Turaka, grad je njegov zapovjednik Mihajlo Vojković odlučio predati vojsci bosanskog i mostarskog paše. Posada i

Nauka i pseudonauka

„Znaš, to što vi učite na tom fakultetu, to uopšte nije tačno! Kako vi možete da znate ko je prvi došao na Balkan? Pogledaj malo šta piše taj-i-taj!“ Ovo je jedan od komentara koje često dobijem kada nekome kažem da studiram istoriju. Čak i kada kulturno obrazložim zašto ne poklanjam pažnju knjigama koje tvrde koji je narod najstariji, pa se još pozovem i na istorijske izvore, ne zvučim dovoljno ubedljivo. Uz sažaljiv pogled konstatuju da sam žrtva „bečko-berlinske škole“, da ne mislim svojom glavom, a onda se potrude da promene temu. A ja se potrudim da ne padnem u vatru i počnem da branim istoriju. Poslednjih godina se sve više priča o pojavi pseudonauke uopšte. Možda se to najviše vidi kod istorije

U Italiji otkriven ćup sa rimskim zlatom

Prilikom arheoloških istraživanja u gradu Komo, na severu Italije, otkrivena je rimska amfora u kojoj se nalazilo više od 300 zlatnika iz rimskog perioda. Grad Komo se nalazi u provinciji Lombardiji, na severu Italije, i ima oko 85 000 stanovnika. Sam grad je smešten na jugozapadnoj obali istoimenog jezera i predstavlja važan turistički centar. Od Milana je udaljen oko 45 kilometara. Prilikom arheoloških istraživanja u centru grada, u sredu 5. 09. 2018. godine, arheolozi su, na dubini oko 1 metar, otkrili rimsku amforu napunjenu zlatnicima iz rimskog perioda. Prvi podaci govore da je otkriveno preko 300 rimskih zlatnika koji se nalaze u odličnom stanju. Iz tog razloga ovo se smatra jednim od najznačajniji otkrića ostava rimskog novca u Evropi. Prema Đan Karlu Frigeriu,

Doktori nauka ovde nisu poželjni

Samo mali broj mladih se odluči da posle završene srednje škole upiše fakultet. Još manji broj nakon završenih osnovnih akademskih studija završava i master studije. Samo nekolicina mladih upiše i završi doktorske studije. Doktorske studije predstavljaju ozbiljnu i skupu investiciju. Samo za jednu godinu doktorskih studija potrebno je, u proseku, izdvojiti oko 4 000 KM. Dodajte tome minimum 3 godine koliko traju navedene studije i dobićete cifru od najmanje 12 000 KM. Mnogi doktoranti su u toku studija prinuđeni da prihvataju razne dodatne poslove, poput rada na trafikama ili kao noćni čuvari, kako bi obezbedili dodatna egzistencionalna sredstva. Pored toga, doktorske studije zahtevaju veliku posvećenost. Od doktorskog kandidata se očekuje da se aktivno bavi naučno-istraživačkim radom, da izlaže na naučnim skupovima

Dupljajska kolica

U Dupljaju se najjednostavnije stiže tako što ne primetite putokaz za Belu Crkvu u Jasenovu, pa zalutate i stignete u Dupljaju. Selo Dupljaja ima i Grad Dupljaju. Taj grad bio je grad u vreme kad nijedan put nije vodio u Rim – jer Rim još uvek nije ni postojao. Ali, svi tadašnji putevi su nekuda vodili, a jedan jako važan vodio je preko rijeke Karaša, do njegovog ušća u Dunav, pa uzvodno. Blagi tereni oko Karaša bili su trgovački, ratni, migrantski i svaki drugi koridor puna tri milenijuma koliko je trajao Grad Dupljaja. Šesnaest vekova pre i šesnaest vekova posle Hrista! Međutim, vratimo se onom putokazu u Jasenovu: ako ste ga zaista prevideli morate posumnjati u verodostojnost sopstvene vozačke dozvole – ako

Naši samoproglašeni akademici

Trenutno na našim prostorima vlada prava poplava privatnih fakulteta i univerziteta. Posebno u Bosni i Hercegovini. Stvar je toliko tragična da je već postala i smiješna. Gotovo da nema gradića bez nekog fakulteta, univerziteta ili više škole. Osim univerziteta i fakulteta, imamo višak još nečega- akademika. Mnoštvo ljudi se izjašnjava i potpisuje kao akademici i ističe kako su članovi raznoraznih akademija. Mirsad Hadžikadić, Semir Osmanagić, Jovan Deretić, Dragan Čović, Zlatko Lagumdžija, Mustafa Cerić, muftija Zukorlić samo su neki od njih. Doduše, moramo biti pošteni i napraviti razliku. Neki od njih s ponosom ističu da su akademici, a neki samo navode da su članovi raznih akademija. Razlika je velika. Evo i zašto. Akademije nauka i umjetnosti su po pravilu državne institucije sa dugom

Top