You are here
Home > Kultura > Film i muzika

Da li će ukinuti South Park?

South Park je američka animirana serija za odrasle, prvi put emitovana 1997. godine. Bavi se doživljajima četvorice dečaka i njihovih sugrađana, a karakteristična je po grubom jeziku (u početku i vrlo gruboj, „sirovoj“ animaciji) i satiričnom i crnom humoru, koji je često korišćen kako bi se savremeno društvo podvrglo kritici i podsmehu. Premda je South Park serija sa specifičnim humorom koji osoba ili voli ili ne može da svari (a ponekad ume i da „udari gde boli“, pa i da uvredi), našla je svoje mesto u dokumentarnom filmu Sto najvećih crtanih filmova (i to na visokom, trećem mestu – odmah iza Toma i Džerija i Simpsonovih). Takođe, ova serija je dobila i brojne nagrade – čak četiri Emija i Peabody nagradu. Međutim,

Znate li u kojem gradu se nalazi naš jedini partizanski hor?

Period narodno oslobodilačke borbe i kulta te borbe nakon rata stvorio je mnoštvo partizanskih pjesama. Manji dio ih je nastao i prije rata, poput čuvene Bilećanke ispjevane u logoru za političke zatvorenike Bileća 1940 godine. Jedan dio partizanskih pjesama prepjevane su strane pjesme, najčešće ruske. Takva je „Po šumama i gorama“. Na istu melodiju postoji naša verzija, ruska komunistička verzija i verzija takozvane Bijele armije admirala Aleksandra Kolčaka "Marš sibirskih strijelaca". Postoji nekoliko slučajeva da je ista melodija korištena od više zaraćenih strana. Takva je partizanska pjesma „Nas dva brata, oba ratujemo“. Postoje četnička verzija ove pjesme "Nas dva brata, oba četujemo", sa sličnim tekstom. Na istu melodiju napisana je i četnička pjesma „Nad Kraljevom živa vatra seva“. Nedavno je Danica Crnogorčević na

Potpuno novi Novi zavjet: Bog je seronja i živi u Briselu

Rijetko se sreću filmovi koji su i tako realni i tako daleko od realnosti kao Le Tout Nouveau Testament/The Brand New Testament ili u slobodnom prijevodu- Potpuno novi Novi zavjet. Film je nastao pod režijom, produkcijom i scenarijem belgijanca Jacoa Van Dormaela. Premijerno je prikazan na filmskom festivalu u Cannu 2015. godine. I zapravo je veoma teško reći šta ovaj film zapravo čini toliko dubokoumnim, zabavnim i „zaraznim“ da je postao kultni. Blago rečeno, film prikazuje religiju na vrlo neobičan način. Ustvari je teško reći da li se film uopće bavi religijom. Promotivni plakat filma nam govori: „Bog postoji. I živi u Briselu“. Odmah nakon toga možemo čuti Njegovu kćerku Eau koja nam govori da je Bog seronja. Film prikazuje Boga kao

Pravo u detinjstvo: Propaganda, Napoleonov kompleks i Nemova mama

Right in the Childhood! (Pravo u detinjstvo, u smislu upropastićemo vam uspomenu na igru/crtani/film koji ste voleli) – ovakvi postovi umeju baš i da me nasmeju i da me iznerviraju. Ja na primer nikako, ali nikako nisam mogla da svarim klipove o skrivenim porukama u Diznijevim crtaćima (od seksualnih preko masonskih do satanističkih). Prosto, tamo gde je neko video prizivanje demona, ja ništa videla nisam. Takođe su umele da me nasmeju, ali mi i pokvare utisak razne analize, parodije, sinhronizacije, nekad čak i igrane verzije. Međutim, kako sam zahvaljujući društvenim naukama počela da analiziram sve što vidim, a hvala Bogu dovoljno klinaca imam u porodici da mi oni budu izgovor za gledanje crtaća, počela sam da primećujem dosta toga što ranije

Top