You are here
Home > Kolumne

PROSTE DUŠE: 5G pa nek ide u sve u finu

Al smo ga sad nadrapali! Kažu stiže 5G mreža. Ma već je stigla. Prije ili kasnije koji mjesec, je li to važno?! Pa nećeš kao pećinski čovjek čekati da prođe 24 godine od izuma crno-bijelih do u boji televizora. Danas izumi se izumljuju cak – cak. Dok trepneš već izmislili nešto. Tolika je navala na tehnologije i umjetne inteligencije da je već malo dosadnjikavo i nepopraćeno. E pa zato sad, lipi moji, uživajte u zadnjim prizorima svijeta kojeg znate. Mada i njega niste stigli natenane upoznati koliko se tog zadnjih desetljeća odvrtilo. Taman mislim da sam k’o fol stigla sve te soficistirane uređaje i njihove bombardirajuće softvere. Taman se nafuram da kao nešto znam, a ekipa već dobrano odmakla sa futurom i miješanjem

PROSTE DUŠE: Smeće

Priča o ljudima koji bahato razbacuju smeće i onima koji ga savjesno prikupljaju    Pomamili se po društvenim mrežama uslikavati skupljanje smeća sa javnih površina. Ako ako, neka neka, podržavam. U to ime neću ništa reći o popratnim slikama prije i poslije, samoslikama, promociji još koječega usput. Ima i onaj “plogging”. To valjda Švedi izmislili. Fino trčiš iliti džogiraš kojekuda i usput sakupljaš i smeće. Em o sebi brineš, em o prirodi i čistoći brineš. Ljubi ih Njegovo Veličanstvo Karl XVI Gustaf. A jesu prepredeni i dosjetljivi da se čovjek malo i zapita?! Dakle gušimo se u preživljavanju, stresu, nesigurnosti, korupciji, fanatizmima, lažima i izvoli dalje nabrajati i oduzimati, ako se ima što oduzeti. U smeću očito uživamo. Ne svi, ali veliki dio uživa u

PROSTE DUŠE: Iseljenik

Uzmeš kakvu motku, granu, dršku od motike ili metle. Na jedan kraj zavežeš nekakvu krpu i u nju potrpaš što stati može. Drugi kraj prebaciš preko ramena i vozi Miško! Hvataj se destinacije. Ne razmišljaj, ne sekiraj se, ne brini, ne vraćaj se u mislima na sad već stari život. Nema ti to ništa smisla. Razbistri glavu. Tamo gdje si pošao nema mjesta za prošle dane. Stigni na odredište rasterećenih misli. Na tvoj budući kućni prag donesi neokaljane darove kao pravi pošteni gost. Nije više ni razlog tvog odlaska bitan. Ne pojašnjavaj nikomu pa ni sebi. Ne otključavaj zaključani bijes. Ne vuci sa sobom zamku sad kada te više ne sputava. Samo kaži: “Evo tu sam!”. I kreni iznova iz svježine. Zamisli to kao putovanje

PROSTE DUŠE: Neki novi klinci

Kad sam ja, prije ihaha godina bila klinka, visile su po školskim hodnicima druge slike ratnih junaka, pjevale se druge ode, učio jedan nestali jezik jedne nestale države. A klinci k’o klinci, snivali smo iste snove kao klinci prije i poslije nas. “Zurili smo u daljine puni nade”, da citiram gospodina Balaševića kad mi je već i temu zadao. O ratovima smo razmišljali samo u vidu prepadanja od učiteljskog ispitivanja gradiva. On za nas nije nalazio mjesto u budućnosti. Nije nam okaljao leksikone i spomenare. Novim klincima se on ne događa. Sanjali smo divne buduće godine. Svi očekivali naći ljubav svog života. Dobar posao. Baratati popriličnom lovom. Putovati. Neki čak i slavni postati. Mjesta lošem nije bilo. A i kako bi moglo biti

PROSTE DUŠE: Post, nemrs, odricanje

Vrijeme je korizme. Mnogi katolički vjernici se odlučuju na neku vrstu pročišćavanja. Fizičko čišćenje u vidu posta, nemrsa i/ili odricanja koristiti će tjelesnom zdravlju. Duhovno pročišćavanje je poželjno u smislu pojačanih činjenja dobrih dijela, suzdržavanja od grijeha, mana i slično. Sve se ovo može i treba obavljati i kroz cijelu godinu. Ipak ovakvi već određeni periodi mogu poslužiti za poboljšanje stilova života i kao uvod u češće ili stalno prakticiranje istih. Sviđa mi se period korizmenog 40-dnevnog posta koji pada prelaskom zime na proljeće i pomaže u rješavanju toksina nakupljenih tijekom svih mijena kroz godinu. Razne su vrste posta ili odricanja. Mnogi će se odreći konzumiranja alkohola, cigareta, slatkoga i slično. Može se postiti smanjenjem unosa hrane. Tu nije potrebno posebno odricanje od

PROSTE DUŠE: Ružičaste naočale

Zujim ja tako okolo sebe. Pušpauza je. Sunce se uporno probija ka novom proljeću. Preskače zgradurende i obasjava svo sivilo i prljavštinu umazanog grada. Izbjegavam bacati poglede po ljudima i njihovim malim kaosima u glavama. Radije iščitavam zalijepljene kojekuda parolice. Prvo pomislim: “A tko se uopće zaleti i pročita sve te poruke prolaznosti?”. A eto ja čitam. Eto tako neka persona zastane i upije na tren nečiji maleni trud zalijepljene sličice. Na poruci koju ja zapamtih je stajalo: “Vidi umjetnost u svemu što vidiš!” I kako nisam baš nešto art potkovana odoše mi misli na drugu vrstu gledanja na svijet. Gledanje kroz ružičaste naočale. Prvo se zapitah i pokušah sjetiti jesam li ja ikada gledala kroz roza đozluke. Nešto se ne uspijevam

PROSTE DUŠE: Pismenost

Gledala sam ovih dana reportažu o devetogodišnjaku koji studira tri fakulteta. Mali genij ima visok IQ, ne troši riječi bezveze pa to prosječne glave tumače kao šutljivost i sramežljivost. Može biti da smo mu samo dosadni. Elem, nadam se da će geniji poput njega uspjeti savladati pohlepe i niske igre odraslog svijeta, sačuvati dobro i nevinost pa nas spasiti od pismenih manipulatora. Kada pričamo općenito o pismenosti volimo se razbacivati podatcima kako smo sada u modernim dobima pismeni, te se valjda misli da smo i pametni,  odnosno na nekoj višoj ljestvici civilizacije. Opismenjavanje jeste doseglo visok stupanj. Uvedeni su zakoni o obaveznim osnovnim školama. U trećim zemljama se naoko zdušno radi na sličnim projektima. Dobija se dojam nekakve sveopće učenosti. S jedne strane školski

Amer Zagorčić: Ja svetijeg datuma od 14. februara 1945. nemam

Prenosimo facebook status Amera Zagorčića, povodom 14. februara koji nije samo Valentinovo ili Sveti Trifun, nego i Dan oslobođenja Mostara od fašističke okupacije. "14.02.1945. u moj grad je stigla sloboda noseći crvenu petokraku zvijezdu na čelu. Grad je slobodu skupo platio izgubivši u ratu preko 10% građana. Njih nije ugrijalo februarsko sunce slobode plaćene njihovom žrtvom. Ubijani su jer su bili Srbi, Jevreji, komunisti ili naprosto jer su bili ljudi uprkos zvijerima oko sebe. Ginuli su u borbi sa petokrakom na čelu i SMRT FAŠIZMU na usnama, na vješalima, po zatvorima, logorima i stratištima od Ovojaka do Jasenovca i Buhenvalda. Ipak, uprkos žrtvama, ovaj grad nikada nije prestao sanjati slobodu i vjerovati da će svanuti slobodna jutra. Za taj ideal je dao

PROSTE DUŠE: Intelektualci

Čitajući, htjela nehtjela, non stop o nepravdama, iseljavanjima, siromaštvu, korumpiranosti, lijenosti, ubijenom duhu, ubijenim mladićima, krkanluku, turbo folku, demonima u glavama itd. i sl., ne mogu se ne zapitati gdje su intelektualci, filozofi, ti akademski građani, školovana elita naših mlađahnih sekularnih država?! Pošto se inteligencija zemalja Jugoregije ne oglašava, makar ne dovoljno da prevlada njeno mišljenje i osvrt, dolazim do zaključaka da ili ih nema/žešći lažnjaci ili nemaju potrebita muda izaći sa svojim stavovima/prodalo se za par krajcara. Narod k’o narod, ovce k’o ovce, mutav do mutavijeg , glup i gluplji, tradicija svuda sveprisutna. Nećemo iz opanaka, ‘ko iz opanaka izađe je izdajica i komunist i vrijeđa one kojima je religija instrument plašenja naroda, a ne duhovnost. Eto jasno mi za narod –

PROSTE DUŠE: FaceBook

Pa sretan rođendan dragi fejsbuče! Već petnaest!? Stari se polako, a? Ne brigaj, masa te voli, budućnost ti je dobra i bogata. Želim ti sve naj naj! Ah, taj fejs! Tako mlad, a ipak progresivan. Nije se moglo pretpostaviti koliki broj će pohitati na bine fejsovih platformi. Koliki će umisliti da su pjevački, plesački, spisateljski (poput mene) talenti. Da su lijepi, zgodni, zanimljivi, pametni, ah! Odrasti će generacija koja je ubjeđena da MORA dnevno opaljivati milijune selfija i objavljivati iz sata u sat na oglasnoj ploči fejsa iliti njegovih sporednijih bina poput Instagrama, Messengera i WhatsAppa. Ne bih i ja klala o počecima, uspjesima, aferama dragog nam fejsbuka. Više me zanimaju sami korisnici, njihova, vaša, moje ponašanje u tim virtualnim druženjima. Ponašanje na društvenim

Top