You are here
Home > Kolumne

PROSTE DUŠE: Neki novi klinci

Kad sam ja, prije ihaha godina bila klinka, visile su po školskim hodnicima druge slike ratnih junaka, pjevale se druge ode, učio jedan nestali jezik jedne nestale države. A klinci k’o klinci, snivali smo iste snove kao klinci prije i poslije nas. “Zurili smo u daljine puni nade”, da citiram gospodina Balaševića kad mi je već i temu zadao. O ratovima smo razmišljali samo u vidu prepadanja od učiteljskog ispitivanja gradiva. On za nas nije nalazio mjesto u budućnosti. Nije nam okaljao leksikone i spomenare. Novim klincima se on ne događa. Sanjali smo divne buduće godine. Svi očekivali naći ljubav svog života. Dobar posao. Baratati popriličnom lovom. Putovati. Neki čak i slavni postati. Mjesta lošem nije bilo. A i kako bi moglo biti

PROSTE DUŠE: Post, nemrs, odricanje

Vrijeme je korizme. Mnogi katolički vjernici se odlučuju na neku vrstu pročišćavanja. Fizičko čišćenje u vidu posta, nemrsa i/ili odricanja koristiti će tjelesnom zdravlju. Duhovno pročišćavanje je poželjno u smislu pojačanih činjenja dobrih dijela, suzdržavanja od grijeha, mana i slično. Sve se ovo može i treba obavljati i kroz cijelu godinu. Ipak ovakvi već određeni periodi mogu poslužiti za poboljšanje stilova života i kao uvod u češće ili stalno prakticiranje istih. Sviđa mi se period korizmenog 40-dnevnog posta koji pada prelaskom zime na proljeće i pomaže u rješavanju toksina nakupljenih tijekom svih mijena kroz godinu. Razne su vrste posta ili odricanja. Mnogi će se odreći konzumiranja alkohola, cigareta, slatkoga i slično. Može se postiti smanjenjem unosa hrane. Tu nije potrebno posebno odricanje od

PROSTE DUŠE: Ružičaste naočale

Zujim ja tako okolo sebe. Pušpauza je. Sunce se uporno probija ka novom proljeću. Preskače zgradurende i obasjava svo sivilo i prljavštinu umazanog grada. Izbjegavam bacati poglede po ljudima i njihovim malim kaosima u glavama. Radije iščitavam zalijepljene kojekuda parolice. Prvo pomislim: “A tko se uopće zaleti i pročita sve te poruke prolaznosti?”. A eto ja čitam. Eto tako neka persona zastane i upije na tren nečiji maleni trud zalijepljene sličice. Na poruci koju ja zapamtih je stajalo: “Vidi umjetnost u svemu što vidiš!” I kako nisam baš nešto art potkovana odoše mi misli na drugu vrstu gledanja na svijet. Gledanje kroz ružičaste naočale. Prvo se zapitah i pokušah sjetiti jesam li ja ikada gledala kroz roza đozluke. Nešto se ne uspijevam

PROSTE DUŠE: Pismenost

Gledala sam ovih dana reportažu o devetogodišnjaku koji studira tri fakulteta. Mali genij ima visok IQ, ne troši riječi bezveze pa to prosječne glave tumače kao šutljivost i sramežljivost. Može biti da smo mu samo dosadni. Elem, nadam se da će geniji poput njega uspjeti savladati pohlepe i niske igre odraslog svijeta, sačuvati dobro i nevinost pa nas spasiti od pismenih manipulatora. Kada pričamo općenito o pismenosti volimo se razbacivati podatcima kako smo sada u modernim dobima pismeni, te se valjda misli da smo i pametni,  odnosno na nekoj višoj ljestvici civilizacije. Opismenjavanje jeste doseglo visok stupanj. Uvedeni su zakoni o obaveznim osnovnim školama. U trećim zemljama se naoko zdušno radi na sličnim projektima. Dobija se dojam nekakve sveopće učenosti. S jedne strane školski

Amer Zagorčić: Ja svetijeg datuma od 14. februara 1945. nemam

Prenosimo facebook status Amera Zagorčića, povodom 14. februara koji nije samo Valentinovo ili Sveti Trifun, nego i Dan oslobođenja Mostara od fašističke okupacije. "14.02.1945. u moj grad je stigla sloboda noseći crvenu petokraku zvijezdu na čelu. Grad je slobodu skupo platio izgubivši u ratu preko 10% građana. Njih nije ugrijalo februarsko sunce slobode plaćene njihovom žrtvom. Ubijani su jer su bili Srbi, Jevreji, komunisti ili naprosto jer su bili ljudi uprkos zvijerima oko sebe. Ginuli su u borbi sa petokrakom na čelu i SMRT FAŠIZMU na usnama, na vješalima, po zatvorima, logorima i stratištima od Ovojaka do Jasenovca i Buhenvalda. Ipak, uprkos žrtvama, ovaj grad nikada nije prestao sanjati slobodu i vjerovati da će svanuti slobodna jutra. Za taj ideal je dao

PROSTE DUŠE: Intelektualci

Čitajući, htjela nehtjela, non stop o nepravdama, iseljavanjima, siromaštvu, korumpiranosti, lijenosti, ubijenom duhu, ubijenim mladićima, krkanluku, turbo folku, demonima u glavama itd. i sl., ne mogu se ne zapitati gdje su intelektualci, filozofi, ti akademski građani, školovana elita naših mlađahnih sekularnih država?! Pošto se inteligencija zemalja Jugoregije ne oglašava, makar ne dovoljno da prevlada njeno mišljenje i osvrt, dolazim do zaključaka da ili ih nema/žešći lažnjaci ili nemaju potrebita muda izaći sa svojim stavovima/prodalo se za par krajcara. Narod k’o narod, ovce k’o ovce, mutav do mutavijeg , glup i gluplji, tradicija svuda sveprisutna. Nećemo iz opanaka, ‘ko iz opanaka izađe je izdajica i komunist i vrijeđa one kojima je religija instrument plašenja naroda, a ne duhovnost. Eto jasno mi za narod –

PROSTE DUŠE: FaceBook

Pa sretan rođendan dragi fejsbuče! Već petnaest!? Stari se polako, a? Ne brigaj, masa te voli, budućnost ti je dobra i bogata. Želim ti sve naj naj! Ah, taj fejs! Tako mlad, a ipak progresivan. Nije se moglo pretpostaviti koliki broj će pohitati na bine fejsovih platformi. Koliki će umisliti da su pjevački, plesački, spisateljski (poput mene) talenti. Da su lijepi, zgodni, zanimljivi, pametni, ah! Odrasti će generacija koja je ubjeđena da MORA dnevno opaljivati milijune selfija i objavljivati iz sata u sat na oglasnoj ploči fejsa iliti njegovih sporednijih bina poput Instagrama, Messengera i WhatsAppa. Ne bih i ja klala o počecima, uspjesima, aferama dragog nam fejsbuka. Više me zanimaju sami korisnici, njihova, vaša, moje ponašanje u tim virtualnim druženjima. Ponašanje na društvenim

Vedad Pašić: Zašto KCUS plaćamo svi, a liječi samo neke

Gledao sam vrlo čudnu pressicu Prof. Sebije Izerbegović. Odvojivši sad u potpunosti njezino prezime i stranačku pripadnost od stručne i profesionalne karijere, što je dakako veoma teško, prvi zaključak se nameće sam od sebe. Naime, ako je ovom press konferencijom željela postići bolji odnos s medijima u toj namjeri je spektakularno podbacila. Nastupila je arogantno, nadmjeno, te su čak njeni argumenti koji su bili validni, a bilo ih je, izgubljeni u okretanju očima i argumentativno-neprijateljskom stilu neprikladnom jednom akademskom radniku. A momenti tipa ”hoćete da vam sad pročitam poruke koje ste mi postali “ su nevrijedni komentara. Potpuni PR fijasko, vjerovatno u suprotnosti od namjeravanog učinka. Za ove stvari postoje profesionalci koji znaju šta rade. Međutim, ono što je mene iznenadilo jeste saznanje

PROSTE DUŠE: Frizura

Odmah da se razumijemo, frizura svih frizura ikad je slavna fudbalerka!? Zamisli opet uđe u modu. Auuuu, jao jao. Zaboli ovo. Elem, čim smo napustili pećine i uvidili značajnost kićenja stali smo se igrati kosom i njenim oblikovanjem. Divlje neukrotive grive su polako dobijale etiketu neurednosti.  A i oblikovanjem, farbanjem, ukrašavanjem kose se označavao i statusni položaj. Među prvim se tog dosjetili prefrigani Egipćani. Robovi im bili frizeri. Farbali ih, mazali im kose mirisnim uljima, šišali, prali mješavinom vode i citrusa. Na njihovu kosu nanosili razne vrste farbi, pleli pletenice, pravili perike od vune. Povrh svega ukrašavali gospodare dijademama vječne mladosti. Ležerni Grci su odabirali jednostavnije varijante. Gusta valovita duga kosa, ukroćena griva. Vezali je u rep, pletenice, kitili jednostavnim ukrasima. Opčinjavale ih

PROSTE DUŠE: Reklame

O reklamama pričati ozbiljnije, u ovakvim kratkim nestručnim tekstovima, je pomalo djetinjasto. Ipak imamo i mi prosti što reći obzirom da smo konzumenti nametnutog marketinga. Reklama dolazi garant iz praiskona i sto posto je premazana svim bojama. Već vidim tamo neke davne pećinske ljepotice i njihove ponosne starješine kako ih izreklamiraju pa razmjene za zimske zalihe hrane. Sretan pećinski mladoženja, sretno gladno pleme, sretna jedra mladenka. Ukazalo joj vrijednost. Iliti, imao davni predak viška krzna, pa pohvalio svoj višak cijenjenog krzna drugome pretku koji imaše višak, ne znam – recimo, ljekovitih trava i tu učiniše, pored razmjene robe i prve trgovine, početak suradnje sa komercijalnom civilizacijom. Niti sluteći smjer daljnjeg odvijanja. Nije se tu puno promjenilo. Imaš robu. Trebaš ju prodati. Nudiš okolo

Top