You are here
Home > Društvo > Ljudi i život

Mit bez nadzora

Temeljna priča srpskog nacionalnog identiteta jest ona o stoljetnom otporu turskoj ekspanziji i islamskim presizanjima. U središtu tog mita nalazi se boj na Kosovu, smrt kneza Lazara Hrebljanovića, Miloša Obilića, sultana Murata s cijelom jednom, tijekom stoljeća, izmaštanom nadgradnjom. Mučeništvo u prilog (pravoslavnog) kršćanstva i konačno ključna uloga u protjerivanju Turaka s Balkana predstavljalo bi opravdanje opstojnosti Srba i srpske nacije na pozornici svjetske povijesti. Ta povijesna uloga bila je „opravdanje“ za sve i svašta pa i za zadnje ratove na prostorima jugoistočne Europe. Kako to često biva ovakvi mitovi se pokazuju u konačnici otrovnima kako za zajednicu koju određuju tako i za susjede koji tu zajednicu okružuju. U uvjetima globalne civilizacije, čvrsto povezane internetskim vezama, Kosovski se mit pokazao toksičnim, na bizaran način, na

Kad bi Tuzla bila mjesto od 100 stanovnika

Fondacija tuzlanske zajednice već godinama provodi istraživanje „Vitalni znaci“ kojim proučava kvalitet života u tuzlanskoj regiji. U sklopu istraživanja Fondacija je uradila zanimljivu analizu. Prema prikupljenim podacima napravili su statistiku kako bi Tuzla izgledala da ima 100 stanovnika.  Evo šta su otkrili u Fondaciji: U Tuzli od 100 stanovnika živjele bi 51 žena i 49 muškaraca. Djece bi bilo 15, odraslih 68, a starih 17. Tri stanovnika su raseljena lica. Šestoro djece bi bilo u osnovnoj školi, a 5 u srednjoj. Samo 3 osobe bile bi učlanjene u javnu biblioteku. Njih 13 posjećuje pozorišne predstave, a 67 ima pristup internetu. Zaposlenih bi bilo 23 osobe, od čega je žena samo 8. Još 5 osoba vodilo bi svoj mali ili srednji obrt. Pozitivno je da čak

Nagrađeni heroji svojih lokalnih zajednica

U Bosni i Hercegovini najmanja cjelina organizovanja je mjesna zajednica. Ova jedinica lokalne uprave toliko je sitna da je i zaboravljena. Većina ljudi i ne zna da mjesna zajednica postoji. A zapravo se radi o jednoj od najvažnijih jedinica uprave. Mjesna zajednica najbliža je ljudima, pa samim time i problemima ljudi. Najveći broj problema može se riješiti baš u vlastitoj mjesnoj zajednici. Koliko mjesna zajednica ako ne radi svoj posao može život zagorčati, isto toliko ga može i poboljšati ako radi svoj posao. Upravo je mjesna zajednica izvor najživlje aktivnosti, pogotovo u prigradskim i seoskim sredinama. Svu onu živost koju u gradu daju pozorišta, kino dvorane i druge ustanove, može jednako tako dati i mjesna zajednica. Pokušavajući djelovati baš na razini mjesne zajednice,

Markus Zusak: Kradljivica knjiga

Kradljiica knjiga (The Book Thief) je roman koji je 2006. godine objavio Markus Zusak i smatra se najuspešnijim romanom ovog autora (ako nije najuspešniji, onda je svakako najpopularniji). Prema ovoj knjizi, 2013. godine je snimljen istoimeni film. Na početku, jedan morbidan detalj: narator u priči je Smrt, koja, s obzirom na to da je u toku Drugi svetski rat, ima posla više nego ikada (čak se i žali zbog toga u nekim delovima), a Kradljivicu knjiga posećuje čak tri puta. Međutim, ova knjiga nije preterano mračna, iako se bavi vrlo ozbiljnim temama. Ona prati odrastanje devojčice po imenu Lizel Meminger, koju, nakon što su joj roditelji odvedeni u koncentracioni logor (zbog čudne reči koju nije razumela: komunista), usvajaju Hans i Roza

Tragedija velike tuzlanske pijace  

Danas oko 11 sati i 20 minuta izgorila je velika tuzlanska pijaca, među građanima poznata jednostavno kao „Pijaca“. Sve ostale pijace imaju svoje nazive: Hametova pijaca, Pijaca u Simin Hanu, Pijaca na Brčanskoj/Mala pijaca... Samo jedna je bila „Pijaca“. Na svu sreću nije bilo ljudskih žrtava. Ali tragedija je i dalje veća nego što izgleda na prvi pogled. S velikom pijacom nije izgorila samo roba. U plamenu su nestale nade, snovi, izgorila je sigurnost, vatra je progutala živote. Nisu poginuli ljudi, na svu sreću, ali izgorjeli su njihovi životi. Sreća u nesreći jest da se požar desio danas, u utorak, a ne na pijačni dan u petak kada je na pijaci više kupaca, više prodavača i više robe. Gust crni dim zacrnio je

Kako je nastala oznaka za mir

Da li znate kako je nastala oznaka za mir? Verovali ili ne, u pitanju su semaforska signalizacija i nuklearno razoružavanje! Naime, britanski dizajner tekstila i umetnik po imenu Džerald Holtom je tokom protesta protiv upotrebe nuklearnog oružja 1958. godine osmislio ovaj simbol. Prema semaforskoj signalizaciji spojio je oznake za slovo N i za slovo D da bi se dobilo ND (nuclear disarmament = nuklearno razoružavanje), a krug simbolizuje planetu Zemlju.   Holtom nije zaštitio autorska prava za upotrebu ovog simbola jer je verovao da ideje i osećanja pripadaju celom svetu. Ovaj simbol je uskoro počeo da se povezuje sa mirom. Šezdesetih godina prošlog veka u SAD jačali su antiratni pokreti i hipi pokret, koji su počeli da upotrebljavaju ovaj simbol, a gotovo istovremeno je to

Kupidon kaosa: Tri supruge u tri države

U gotovo svim zemljama svijeta brak je zajednica dvoje ljudi. Jedna od osnovnih uvjeta za sklapanje braka jeste da osoba već nije u braku. U većini zemalja nezakonito je imati više bračnih partnera. Ipak, uvijek postoje pojedinci koji pokušavaju, a ponekad i uspiju, zaobići zakone. Tako i zakone o braku koji propisuju da se brak može sklopiti samo s jednom osobom. Amerikanac Michael Middleton jedan je od takvih. Ovaj 43-godišnji muškarac od američkih medija prozvan je „Kupidon kaosa“. Naime, Middleton je u tri različite američke savezne države oženio tri različite žene. Budući da administracija očito nije uvezana, ni jedna država isprva nije shvatila da je Middleton već u braku kada je sklapao sljedeći brak. Middleton je uspio imati tri supruge i to  u

E, zabole me: suptilna umetnost življenja

Tridesettrogodišnji bloger i autor iz oblasti samopomoći, Mark Manson, objavio je 2016. godine delo koje je vrlo brzo postalo hit u knjižarama. Dospelo je do šestog mesta „Njujork tajmsove“ i devetog mesta „Vašington postove“ liste bestselera. Reč je o knjizi koja je kod nas prevedena kao E, zabole me, a koja zapravo ima vrlo (ne)zgodan naslov: A Subtle Art of Not Giving A Fuck. E, zabole me je na neki način, „obrnuta popularna psihologija“: u njoj nema onih saveta tipa razmišljajte pozitivno, ustanite rano, hranite se zdravo... U suštini, ova knjiga dosta govori o prirodi modernog društva, problemima sa kojima se većina nas svakodnevno suočava i načinom na koji to radimo. Mansonov stil je dosta otvoren i direktan, tako da u ovoj

Jedno neobično prijateljstvo: Onoda i Suzuki

Krajem 1944. godine, posle dugog ratovanja, sreća je počela da se okreće protiv Japana i činilo se da je poraz neizbežan. Potporučnik japanske carske vojske, Hiro Onoda, raspoređen je na ostrvce Lubang na Filipinima u decembru 1944. Hiro Onoda je imao svega 22 godine kada je poslat na ovo ostrvo i dobio naređenje da sabotira neprijateljske akcije i koliko god je moguće uspori napredovanje SAD, uključujući i uništavanje uzletne staze za avione i pristaništa u luci. Takođe mu je naređeno da se ni pod kojim uslovima ne predaje niti da sam sebi oduzme život. Kada su u februaru 1945. godine ostrvo zauzele američke i filipinske snage, većina preživelih japanskih vojnika se predala, ali se Onoda sa još tri vojnika povukao u brda i džunglu,

Pismo s kartom umjesto adrese ipak stiglo na odredište

Pošta je obično u stanju ispraviti sitnije greške na adresi pisma ili pošiljke. Ako je napisan pogrešan broj ulice ili ime grada ima grešku u jednom slovu, poštar će obično uspjeti dostaviti pismo. Međutim, ako adrese uopće nema, pa čak ni imena primaoca, male su šanse da će pismo ikada stići na adresu. Još su manje šanse da pismo stigne ako je umjesto adrese rukom nacrtana karta. Ipak, Island nije obična država. U ovoj državi živi tek nešto više od 350,000 ljudi što je manje od stanovništva gradova poput Zagreba, Novog Sada ili Sarajeva. Budući da ih je malo Islanđani se uglavnom poznaju. Pogotovo komšije. Ni poštaru se nije teško snaći u državi s ovako malo stanovnika. Nedavno je poštar u zapadnom Islandu

Top