You are here
Home > Author: Renata Vuković

PROSTE DUŠE: Neki novi klinci

Kad sam ja, prije ihaha godina bila klinka, visile su po školskim hodnicima druge slike ratnih junaka, pjevale se druge ode, učio jedan nestali jezik jedne nestale države. A klinci k’o klinci, snivali smo iste snove kao klinci prije i poslije nas. “Zurili smo u daljine puni nade”, da citiram gospodina Balaševića kad mi je već i temu zadao. O ratovima smo razmišljali samo u vidu prepadanja od učiteljskog ispitivanja gradiva. On za nas nije nalazio mjesto u budućnosti. Nije nam okaljao leksikone i spomenare. Novim klincima se on ne događa. Sanjali smo divne buduće godine. Svi očekivali naći ljubav svog života. Dobar posao. Baratati popriličnom lovom. Putovati. Neki čak i slavni postati. Mjesta lošem nije bilo. A i kako bi moglo biti

PROSTE DUŠE: Post, nemrs, odricanje

Vrijeme je korizme. Mnogi katolički vjernici se odlučuju na neku vrstu pročišćavanja. Fizičko čišćenje u vidu posta, nemrsa i/ili odricanja koristiti će tjelesnom zdravlju. Duhovno pročišćavanje je poželjno u smislu pojačanih činjenja dobrih dijela, suzdržavanja od grijeha, mana i slično. Sve se ovo može i treba obavljati i kroz cijelu godinu. Ipak ovakvi već određeni periodi mogu poslužiti za poboljšanje stilova života i kao uvod u češće ili stalno prakticiranje istih. Sviđa mi se period korizmenog 40-dnevnog posta koji pada prelaskom zime na proljeće i pomaže u rješavanju toksina nakupljenih tijekom svih mijena kroz godinu. Razne su vrste posta ili odricanja. Mnogi će se odreći konzumiranja alkohola, cigareta, slatkoga i slično. Može se postiti smanjenjem unosa hrane. Tu nije potrebno posebno odricanje od

PROSTE DUŠE: Ružičaste naočale

Zujim ja tako okolo sebe. Pušpauza je. Sunce se uporno probija ka novom proljeću. Preskače zgradurende i obasjava svo sivilo i prljavštinu umazanog grada. Izbjegavam bacati poglede po ljudima i njihovim malim kaosima u glavama. Radije iščitavam zalijepljene kojekuda parolice. Prvo pomislim: “A tko se uopće zaleti i pročita sve te poruke prolaznosti?”. A eto ja čitam. Eto tako neka persona zastane i upije na tren nečiji maleni trud zalijepljene sličice. Na poruci koju ja zapamtih je stajalo: “Vidi umjetnost u svemu što vidiš!” I kako nisam baš nešto art potkovana odoše mi misli na drugu vrstu gledanja na svijet. Gledanje kroz ružičaste naočale. Prvo se zapitah i pokušah sjetiti jesam li ja ikada gledala kroz roza đozluke. Nešto se ne uspijevam

PROSTE DUŠE: Pismenost

Gledala sam ovih dana reportažu o devetogodišnjaku koji studira tri fakulteta. Mali genij ima visok IQ, ne troši riječi bezveze pa to prosječne glave tumače kao šutljivost i sramežljivost. Može biti da smo mu samo dosadni. Elem, nadam se da će geniji poput njega uspjeti savladati pohlepe i niske igre odraslog svijeta, sačuvati dobro i nevinost pa nas spasiti od pismenih manipulatora. Kada pričamo općenito o pismenosti volimo se razbacivati podatcima kako smo sada u modernim dobima pismeni, te se valjda misli da smo i pametni,  odnosno na nekoj višoj ljestvici civilizacije. Opismenjavanje jeste doseglo visok stupanj. Uvedeni su zakoni o obaveznim osnovnim školama. U trećim zemljama se naoko zdušno radi na sličnim projektima. Dobija se dojam nekakve sveopće učenosti. S jedne strane školski

PROSTE DUŠE: Intelektualci

Čitajući, htjela nehtjela, non stop o nepravdama, iseljavanjima, siromaštvu, korumpiranosti, lijenosti, ubijenom duhu, ubijenim mladićima, krkanluku, turbo folku, demonima u glavama itd. i sl., ne mogu se ne zapitati gdje su intelektualci, filozofi, ti akademski građani, školovana elita naših mlađahnih sekularnih država?! Pošto se inteligencija zemalja Jugoregije ne oglašava, makar ne dovoljno da prevlada njeno mišljenje i osvrt, dolazim do zaključaka da ili ih nema/žešći lažnjaci ili nemaju potrebita muda izaći sa svojim stavovima/prodalo se za par krajcara. Narod k’o narod, ovce k’o ovce, mutav do mutavijeg , glup i gluplji, tradicija svuda sveprisutna. Nećemo iz opanaka, ‘ko iz opanaka izađe je izdajica i komunist i vrijeđa one kojima je religija instrument plašenja naroda, a ne duhovnost. Eto jasno mi za narod –

PROSTE DUŠE: FaceBook

Pa sretan rođendan dragi fejsbuče! Već petnaest!? Stari se polako, a? Ne brigaj, masa te voli, budućnost ti je dobra i bogata. Želim ti sve naj naj! Ah, taj fejs! Tako mlad, a ipak progresivan. Nije se moglo pretpostaviti koliki broj će pohitati na bine fejsovih platformi. Koliki će umisliti da su pjevački, plesački, spisateljski (poput mene) talenti. Da su lijepi, zgodni, zanimljivi, pametni, ah! Odrasti će generacija koja je ubjeđena da MORA dnevno opaljivati milijune selfija i objavljivati iz sata u sat na oglasnoj ploči fejsa iliti njegovih sporednijih bina poput Instagrama, Messengera i WhatsAppa. Ne bih i ja klala o počecima, uspjesima, aferama dragog nam fejsbuka. Više me zanimaju sami korisnici, njihova, vaša, moje ponašanje u tim virtualnim druženjima. Ponašanje na društvenim

PROSTE DUŠE: Frizura

Odmah da se razumijemo, frizura svih frizura ikad je slavna fudbalerka!? Zamisli opet uđe u modu. Auuuu, jao jao. Zaboli ovo. Elem, čim smo napustili pećine i uvidili značajnost kićenja stali smo se igrati kosom i njenim oblikovanjem. Divlje neukrotive grive su polako dobijale etiketu neurednosti.  A i oblikovanjem, farbanjem, ukrašavanjem kose se označavao i statusni položaj. Među prvim se tog dosjetili prefrigani Egipćani. Robovi im bili frizeri. Farbali ih, mazali im kose mirisnim uljima, šišali, prali mješavinom vode i citrusa. Na njihovu kosu nanosili razne vrste farbi, pleli pletenice, pravili perike od vune. Povrh svega ukrašavali gospodare dijademama vječne mladosti. Ležerni Grci su odabirali jednostavnije varijante. Gusta valovita duga kosa, ukroćena griva. Vezali je u rep, pletenice, kitili jednostavnim ukrasima. Opčinjavale ih

PROSTE DUŠE: Reklame

O reklamama pričati ozbiljnije, u ovakvim kratkim nestručnim tekstovima, je pomalo djetinjasto. Ipak imamo i mi prosti što reći obzirom da smo konzumenti nametnutog marketinga. Reklama dolazi garant iz praiskona i sto posto je premazana svim bojama. Već vidim tamo neke davne pećinske ljepotice i njihove ponosne starješine kako ih izreklamiraju pa razmjene za zimske zalihe hrane. Sretan pećinski mladoženja, sretno gladno pleme, sretna jedra mladenka. Ukazalo joj vrijednost. Iliti, imao davni predak viška krzna, pa pohvalio svoj višak cijenjenog krzna drugome pretku koji imaše višak, ne znam – recimo, ljekovitih trava i tu učiniše, pored razmjene robe i prve trgovine, početak suradnje sa komercijalnom civilizacijom. Niti sluteći smjer daljnjeg odvijanja. Nije se tu puno promjenilo. Imaš robu. Trebaš ju prodati. Nudiš okolo

PROSTE DUŠE: Ušćaklo

Ah, eto i mene “ušćaklo” u leđima. A ništa čudno – godina proizvodnje! Pa krenuh proživljavati i razmatrati sve i sva. Vjerujem da su svi “ušćakli” prošli sličan put nevjerice, šizenja, lakših i težih psovki i sl. Naravno, odmah se pita Googlea što on ima za reć’. Tamo svašta napričano: vježbe, masaže, kreme… “Eeee moj Google, pa jel ti misliš da sam ja vježbala i na masaže išla da bih sad od tebe savjet tražila?!”: napadoh na nevini ekran. . I tako, nije bio slučaj kao iz onoga vica kad lik u zadnjem džepu ima bijesni mobitel, pa sjedajući čuje kvrcanje i zabrinuto pomisli: “Daj Bože da je kičma!”. No, da se vratimo na kojekakve boljke… Znači od djetinjstva te zviznu razne bolešćure,

PROSTE DUŠE: Kuhinja

Uzela je u ruku, od sinoć pojedenih štapića, zdjelicu i uputila se prema kuhinji. Vrijeme je. Napokon ću očistiti taj brlog. Napokon ozdraviti energiju razbacane kuhinje. Prvo ju je promatrala. Naslonila se na dovratnik i očima prelazila po usnulim predmetima. Oči su joj isijavale mir, spremnost, potrebu, zahvalu, pobjedu. Napokon ću te se dočepati i dovesti u red. Dugo sam te zapostavljala i zaboravljala. Sve mi je drugo odvlačilo pažnju. Zaboravih uživati u našim jutrima, podnevima, sumracima, mrklim noćima. Evo me, dolazim pokajničkom hodom. Hoćeš li me uzeti nazad u svoja zaštitnička četiri zida? Hoćeš li mi vratiti sobu prijateljicu – moju kuhinju!?  I krenula ju je polako čistiti. Prvo je pokupila sav reklamni materijal koji se odavno povijao po okrznutoj komodi. Zatim

Top