You are here
Home > Politika > Evropa > Zanimljivosti o Europskoj Uniji

Zanimljivosti o Europskoj Uniji

Europska Unija je najveća svjetska zajednica različitosti. U toj zajednici mogu se pronaći mnoge neočekivane činjenice, od neočekivanih službenih jezika, članica izvan Europe, afričkih članica Unije. Donosimo vam neke od najzanimljivijih činjenica o Europskoj Uniji.

Europska Unija u Africi i Aziji

Od 1848. kada je Francuska zauzela Alžir, nije novom teritorijom upravljaka kao kolonijom. Alžir je proglašen departmanom Francuske. Imao je isti status kao i recimo Pariz ili Marsej. Svo vrijeme francuske uprave Alžir je smatran sastavnim dijelom Francuske. Isti status Alžira potvrdili su i mnogobrojni ustavi Francuske.

Kada je Francuska 1951. zajedno sa zemljama Beneluksa, Italijom i Zapadnom Njemačkom potpisala Pariški sporazum i osnovala Europsku zajednicu za ugalj i čelik, pretka Europske Unije, Alžir je kao dio Francuske postao član.

Alžir je kao teritorija ostao dio zajednice sve do referenduma o nezavisnosti 1961. kada je postao nezavisna država i automatski napustio Europsku zajednicu. Međutim, s osamostaljenjem Alžira, Europska Unija nije nestala iz Afrike. Nekoliko španjolskih enklava u Maroku i dalje su kao sastavni dio Španjolske dio Europske Unije. Službena valuta je Euro.

Radi se o gradovima Ceuti i Melili te još nekoliko priobalnih otoka koji su postali dio Španjolske nakon rekonkviste i ratova španjolskih vladara sa vladarima sjevernoafričkih država. Nakon dekolonizacije, ove teritorije kao sastavni dijelovi Španjolske nisu proglasili nezavisnost niti su vraćeni Maroku. Do danas su ostali jedina teritorija Španjolske pa samim time i Europske Unije u Africi.

Iako joj samo ime Europska Unija govori da se radi o zajednici europskih država, jedna država članica se ne nalazi u Europi. Postoje teritorije poput španjolskih enklava u Africi koje su na drugim kontinentima, ali je matična država i dalje Europska.

Međutim, ova država se geografski potpuno nalazi u Aziji. Radi se o Cipru. Otok je dio Azije, a ne Europe. Daleko bliže je Turskoj, Siriji i Libanonu, nego Grčkoj. Ipak, Cipar sa Grčkom veže mnogo toga, poput duge zajedničke historije i istog/sličnog stanovništva.

Zbog bliskih veza s Grčkom, Cipar je uspio postati članom Europske Unije kao jedina država članica koja nije u Europi. Vodeći se dijelom i primjerom Cipra, afrička država Cape Verde, nekadašnja portugalska kolonija, napustila je Afričku Uniju i iskazala želju da uđe u Europsku Uniju. Uniji je pokušao pristupiti i Maroko, ali je aplikacija odbijena zbog nepostojanja demokratskih sloboda i vladavine prava. Iako Unija ima blisku suradnju s Tunisom, ova država za sad nije iskazala želju za ulaskom u Europsku Uniju.

Za razliku od španjolskih enklava, Cipra i možda Cape Verdea, teritorije europskih država širom svijeta ne smatraju se dijelom Europske Unije budući da nisu sastavni dijelovi matičnih država nego kolonije.

Neobični službeni jezici i pisma

Pravilo Europske Unije jeste da svaka država ima pravo na svoj službeni jezik koji će se koristiti ravnopravno s ostalim službenim jezicima. Zanimljiv je primjer Irske koja je umjesto engleskog za službeni jezik izabrala irski, iako engleski govori većina stanovništva.

Slična situacija postoji u još jednoj članici Unije gdje je engleski najrasprostranjeniji jezik, ali dobar dio stanovništva i dalje govori varijantu arapskog jezika. Radi se o Malti. Godine arapske vlasti do danas su ostavile u naslijeđe lokalnu varijantu arapskog jezika koju dio Maltežana govori.

Malteški arapski jedini je semitski službeni jezik u Europskoj Uniji. Nije striktno arapski, ali je sličan. Govornik malteškog arapskog razumije oko 1/3 onoga što na arapskom govore stanovnici obližnjeg Tunisa.

Malta je umjesto engleskog izabrala malteški arapski za svoj službeni jezik pa se tako dokumenti Europske Unije prevode i na arapski jezik, pisan latiničnim pismom.

Europska Unija za sad ima tri službena pisma. Sve države članice, osim dvije, pišu latiničkim pismom. Nakon ulaska Bugarske u Europsku Uniju, službeno pismo postalo je i ćirilica. Još prije Bugarske, ulaskom Grčke kao službeno pismo koristi se i grčki alfabet.

Dodajte komentar

  Pretplati se  
Isključi obavijesti
Top