You are here
Home > Nauka > Koliko nas ima i zašto je to važno

Koliko nas ima i zašto je to važno

Planeta Zemlja nije oduvijek bila naseljena ljudima, a ljudi nikada nije bilo tako mnogo kao danas. Čak i u vremenima uspona civilizacije kao što su antika ili renesansa, daleko više bilo je divljine, nego sela, puteva i gradova.

Međutim, od početaka civilizacije i prvih ljudskih naselja broj ljudi na Zemlji se povećava. Rijetko u prošlosti se dešavalo da se broj stanovnika planete smanjuje. Ni svjetski ratovi ni mongolska osvajanja nisu zaustavili rast broja stanovnika. Jedino su srednjovjekovna kuga i epidemije koje su Europljani donijeli u Ameriku privremeno smanjili broj stanovnika planete.

Za davnu prošlost nemamo podatke koliko je ljudi živjelo na Zemlji. Nije bilo popisa stanovništva, dio naroda nije imao nikakvo pismo, a oni koji jesu imali pismo o drugim dijelovima svijeta nisu znali ni da postoje. U najboljem slučaju imamo procjene. Ipak od 1400. godine možemo dosta precizno procijeniti broj ljudi na Zemlji. Otprilike se radi o vremenima kada je na našim prostorima napredovalo Osmansko Carstvo, Bizant je bio na zalasku, a u Europi se javljala renesansa.

Broj ljudi na Zemlji kretao se ovako:

– 1400. oko 350 milijuna ljudi

– 1500. oko 420 milijuna

– 1600. oko 500 milijuna

– 1700. oko 600 milijuna

– 1804. godine po prvi puta je na zemlji živjelo 1 milijardu ljudi.

Bilo je potrebno 200,000 godina da se populacija ljudi poveća na 1 milijardu. Od izgradnje Velike piramide u Gizi do milijarde ljudi na zemlji prošlo je oko 4300 godina. Ali tu nije kraj. Broj stanovnika nastavio je rasti.

– 1959. 3 milijarde ljudi

– 1974. 4 milijarde ljudi

– 1987. rođen je pet milijarditi stanovnik Zemlje, Matej Gašpar iz Zagreba.

– 1999. 6 milijardi ljudi

–  2011. 7 milijardi ljudi

Za samo 15 godina, od 1959. do 1974., broj ljudi povećao se za 1 milijardu. Trebalo je 200,000 godina da se populacija ljudi poveća na 1 milijardu, a samo 200 godina da dostigne 7 milijardi.  Ono što zabrinjava jeste da ne znamo kako će se broj stanovnika kretati u budućnosti. Ujedinjeni narodi su 2015. pretpostavili tri moguća scenarija za 2100. godinu

  1. Visoka procjena: 17 milijardi ljudi
  2. Srednja procjena: 10 milijardi ljudi
  3. Niska procjena: 7 milijardi ljudi

Prema prvoj procjeni broj stanovnika nastavit će rasti kao i do sada. Neće ga zaustaviti kontracepcija i viši životni standard. Prema drugoj procjeni, rast broja stanovnika će se stabilizirati. Primijećeno je da bogatija društva imaju manje djece.  Prema trećoj procjeni, broja stanovnika počet će opadati, a populacija ljudi stabilizirat će se na oko 7 milijardi.

Zašto je pitanje broja ljudi bitno? Shvatio je to još kineski car Qianlong. U to vrijeme broj stanovnika njegovog carstva se uduplao. I tu su nastali problemi. Dinastija Qing imala je stroge propise gdje koji narodi mogu živjeti. Država je podijeljena na „8 barjaka“ i miješanje je bilo zabranjeno. Međutim, kako je car Qianlong shvatio: „Narod se udvostručio, ali zemlja nije“. Ubrzo je dozvoljeno doseljavanje etničkih kineza, kojih je bilo najviše, u Mandžuriju, rodni kraj Qing dinastije. Kinezi su ubrzo nadbrojali Mandžurce, etničku grupu iz koje je dolazio car. U svakom dijelu države većina su postali Kinezi, a car je postao „stranac“.

Smjena dinastija nije nešto oko čega se trebamo brinuti. Problem je druge prirode. Prije svega, populacija ljudi do sad je rasla eksponencijalno (2,4,8,18,32,64…).

Planeta Zemlja nije neograničen resurs. Ljudi zauzimaju sve više prostora, treba im sve više hrane, sve više energije, stvaraju sve više smeća, a okoliš je sve ugroženiji. Gradovi, deponije, pašnjaci, plantaže i polja ne mogu se širiti beskonačno. Zemlja ne može postati naša farma i naše smetlište.

Ako uništimo ekosistem, izumrijet će i biljke i životinje koje mi jedemo. A onda ćemo početi izumirati i mi, od gladi i smeća koje smo sami stvorili.

Ipak, nije sve tako crno. Čak i da se broj ljudi nastavi povećavati do 17 milijardi za sljedećih 80 godina, možemo se izvući. Inovacije u poljoprivredi, odgovorna genetika, novi načini uzgoja i smanjenje otpada mogu dovesti do održivog razvoja. Smeće se može reciklirati, a energiju možemo proizvesti iz obnovljivih izvora.

Bitno je shvatiti da se ništa neće popraviti na bolje samo od sebe. Na svakome od nas je da da svoj doprinos. Svako se može potruditi da stvara manje smeća i manje baca. Plastična flašica se može koristiti više puta, u kupovinu se mogu nositi iste vrećice. Neželjena odjeća se može preprodati ili pokloniti umjesto da se baci. Pokvarene stvari se mogu popravljati. Hrane se može skuhati taman, umjesto da se prosipa.

Što više pazimo da koristimo taman onoliko koliko nam treba, manje ćemo optereteti našu Planetu. Luksuz nepotrebnog otpada više si ne možemo priuštiti. Stara mudrost da je „grehota baciti“ danas je potrebnija nego ikad.

Dodajte komentar

  Pretplati se  
Isključi obavijesti
Top