You are here
Home > Kolumne > PROSTE DUŠE: Iseljenik

PROSTE DUŠE: Iseljenik

Uzmeš kakvu motku, granu, dršku od motike ili metle. Na jedan kraj zavežeš nekakvu krpu i u nju potrpaš što stati može. Drugi kraj prebaciš preko ramena i vozi Miško!

Hvataj se destinacije. Ne razmišljaj, ne sekiraj se, ne brini, ne vraćaj se u mislima na sad već stari život. Nema ti to ništa smisla.

Razbistri glavu. Tamo gdje si pošao nema mjesta za prošle dane. Stigni na odredište rasterećenih misli. Na tvoj budući kućni prag donesi neokaljane darove kao pravi pošteni gost.

Nije više ni razlog tvog odlaska bitan. Ne pojašnjavaj nikomu pa ni sebi. Ne otključavaj zaključani bijes. Ne vuci sa sobom zamku sad kada te više ne sputava.

Samo kaži: “Evo tu sam!”. I kreni iznova iz svježine.

Zamisli to kao putovanje na drugu obalu. Prošli život je jedna obala sa koje si krenuo. Skela do druge obale je tvoje putovanje do tamo. Ona skela za koju znaš da će te rijetko viđati i tko zna sa koje njene strane ćeš je zadnji put gledati.

Nova obala je tvoj sadašnji život. Znaš da ju što prije moraš upoznati. Istražiti mjesta i ljude. Njihovu kulturu. Stopiti se sa njom da ti bude lakše. Ovo je tvoj pravi život.

Ne donosi sa sobom ono što te i potjeralo. Ako nije u prošlosti valjalo onda ne zarazi tim istim i ovaj svod. Ne udaraj se u junačka prsa, ne drži mi hvalospjeve o ljepotama zavičaja, ne uljepšavaj, nemoj mi čežnju prosipati.

Ti si tu. Ti nisi više u rodnoj nošnji. Ovo je sasvim druga vrsta sna i kad ga već sanjaš, pa sanjaj ga lijepo.

Posteljica u kojoj si se rodio je davno istrunula. Ostavi je nek leži u prahu. A ti se rasprši iz njenog pepela kao Feniks. Razleti se širom zrakom i načini nove staze.

Onaj dugo sakupljani uzdah ostavi na poklon onima koji su ga, sloj po sloj, izazvali. Otpuhni sav čemer. Izdahni svu bol. Uspravi se i kreni po svoj ponos.

Snagu krenuti u nepoznato imaš. Zavitlaj i proparaj zrakom kao munja nebom. Zagrmi u svoj svojoj snazi.

Ono što te ojačalo dobiti će priliku u budućim danima.

Spusti nježno motku na tlo. Bez žurbe raspleti maramu. Poredaj ispred sebe ono što je vrijedilo ponijeti. Sjedi u tišini dugo. Sjedi još malo. Dopusti i zadnjim neprerađenim utiscima nek se slegnu.

Zatim udahni i kreni…udahni izdahni, udahni izdahni, udahni priliku – izdahni plod!

 

Dodajte komentar

  Pretplati se  
Isključi obavijesti
Top