You are here
Home > Nauka > Zašto homoseksualci nisu izumrli?

Zašto homoseksualci nisu izumrli?

Bez obzira kako se neko odnosio prema homoseksualnosti, ona postoji. Među ljudskom i životinjskom populacijom postoje oni koje seksualno privlači isti spol. Jako je teško ispitati koliko je ljudi homoseksualno jer se ljudi često ne žele jasno izjasniti u anketama, ali homoseksualnost postoji širom svijeta, među svim ljudskim zajednicama gdje god živjele.

Većina istraživanja pokazuje da je između 2% i 10% ljudi homoseksualno. Odnosi se to i na muškarce i na žene. Među životinjskom populacijom teško je i nabrojati sve vrste sklone homoseksualnosti. Tako je homoseksualnost primijećena kod žirafa, golubova, pasa, delfina, pingvina, hijena, orangutana, raznih vrsta šišmiša, riba, vodozemaca, ptica, gmazova…

Koliko god to neki negirali, homoseksualnost postoji u prirodi. Samim time je potpuno prirodna pojava, a ne proizvod ljudi. I bez ljudi kao vrste homoseksualci bi postojali među životinjama.

Također znamo i da su za homoseksualnost odgovorni geni. Kako znamo? Naravno preko studija blizanaca. Jednojajčani blizanci imaju sličnije gene od dvojajčanih blizanaca.

Jednojajčani blizanci češće dijele iste genetske osobine od dvojajčanih blizanaca. Izgledaju isto, imaju istu boju očiju češće, češće nasljeđuju iste bolesti, isti izgled prstiju, iste zube i slično.

Ako se neka osobina češće pojavljuje kod oba jednojajčana blizanca nego kod oba dvojajčana blizanca, znači da se prenosi genetski.

Dokazano je da je homoseksualnost češća kod oba jednojajčana nego kod oba dvojajčana blizanca što jasno pokazuje da je prenešena genima. Sličniji geni dovode do sličnije seksualne orijentacije.

Postavlja se pitanje zašto se uopće homoseksualnost razvila i kako to da nije izumrla kad homoseksualni par ne može imati djecu, u smislu razmnožavanja? Budući da homoseksualci ne mogu imati djecu, a homoseksualnost je genetski uvjetovana, kako to da milijunima godina homoseksualnost postoji? Zašto homoseksualnost nije izumrla?

Upravo ovo pitanje mnogi postavljaju homoseksualcima- „Sjetite se da ne možete imati djecu!!!“ Ali zaboravljaju da homoseksualce nisu rodili homoseksualci već heteroseksualci.

Naizgled nema prijenosa homoseksualnih gena, a baš svaka generacija ima 2% do 10% homoseksualaca koji opet ne mogu imati djecu. Kako to da evolucija i prirodna selekcija nisu izbrisale homoseksualnost kad već ne dovodi do produžetka vrste?

Nameće se samo jedan logičan odgovor- Na neki način homoseksualnost ipak dovodi do produžetka vrste. Da ne dovodi, vrste u kojima je prisutna homoseksualnost bi izumrle. Ali nisu izumrle. Naprotiv. Postoje širom planete.

Prvo moguće objašnjenje jeste da biti homoseksualac ne znači da nećeš imati djecu i prenijeti svoje gene dalje. U mnogim društvima, uključujući naše, homoseksualci se proganjaju. To navodi homoseksualce da ulaze u brakove sa suprotnim spolom i prekrivaju homoseksualnost.

U braku sa suprotnim spolom dolazi do rađanja djece i homoseksualna osoba prenosi svoje gene dalje. Ukoliko je ova teorija točna, onda dolazimo do zaključka da su baš oni koji proganjaju homoseksualce zaslužni (ili krivi, ovisi kako gledate) za prenošenje homoseksualnih gena iz generacije u generaciju. Svakako ne nešto što su željeli postići.

Međutim, ova teorija ne objašnjava ponašanje među životinjama koje apsolutno ne proganjaju homoseksualne parove. U prirodi vlada pravilo da ako vrsta ima seks, ima i homoseksualne odnose. Ako im se ponudi izbor, 8% ovnova izabrat će muškog umjesto ženskog seksualnog partnera. To da homoseksualci nekada imaju biološke potomke ne može potpuno objasniti zašto homoseksualnost nije izumrla.

Postoji i drugačije, logičnije i smislenije objašnjenje „ukopano“ u naše gene. Geni nisu jednostavni i isti geni često prenose različite osobine. Postoji mogućnost da geni odgovorni za homoseksualnost prenose i osobine koje su korisne za vrstu, poput recimo mišićavosti, boljeg rada srca, veće inteligencije, otpornosti na bolesti i slično.

U prapovijesti su geni odgovorni za sve ove osobine mogli biti presudni. Homoseksualci, iako nisu imali djecu, mogli su biti u prednosti nad drugim pripadnicima vrste kao mišićaviji, izdržljiviji i otporniji.  Mogli su imati veću inteligenciju i tako lakše stvarati društvene veze koje su im omogućavale da prežive.

Kad su naši preci lovili zajedno, imati partnere za lov bilo je presudno za opstanak. Čak i kad se radi o ljubavnim partnerima. Tako je homoseksualnost bila više strategija za preživljavanje, nego za razmnožavanje.

I svakako da su u našoj prapovijesti dva muška ljubavnika uspješnije lovila i hranila dvoja usta (sami sebe), nego muškarac i žena troja usta (sebe i dijete). Isto tako su dvije žene uspješnije  skupljale plodove nego muškarac i žena s djetetom. Vrsta je imala koristi od prenošenja homoseksualnih gena jer su garantirali uspješnije preživljavanje. Iako ova teorija objašnjava zašto su homoseksualni geni mogli biti korisni, ne objašnjava kako su prenošeni.

Međutim, iako homoseksualni par nije imao vlastitu djecu, mogao je pomoći djeci svojih srodnika. Djeca koja u bližoj rodbini imaju homoseksualni par tako bi umjesto 2 imala 4 „roditelja“ čime bi bila u prednosti nad djecom sa dva roditelja. U prapovijesti ljudi i među životinjama ovo svakako nije zanemarivo. Lakše će opstati dijete kojeg hrane i čuvaju 4 odrasla nego dijete kojeg hrane i čuvaju 2 odrasla.

Na ovaj način vrsta bi itekako imala koristi od prenošenja homoseksualnih gena iz generacije u generaciju čak iako homoseksualci ne mogu imati djecu. A budući da bliski srodnici homoseksualaca imaju djecu, ali imaju i slične gene odgovorne za homoseksualnost, ovi geni bi se prenijeli i na sljedeću generaciju.

Budući da djeca koja nemaju homoseksualni par u bližoj rodbini nemaju „prednost od 4 roditelja“, dio vrste koji ima homoseksualne gene uspješnije odgaja dijete, ima više djece i kroz generacije postaje sve brojniji. Po svemu sudeći su izumrle one zajednice koje nisu imale homoseksualne parove, a ne one koje jesu. Sve ljudske zajednice danas imaju 2 do 10% homoseksualaca.

To nas dovodi do zaključka da su u prednosti bile baš one zajednice koje su imale i gene za homoseksualnost nad zajednicama koje ih nisu. Jednako vrijedi i za pojedince. Ako osoba ima i homoseksualne i heteroseksualne gene, moguće je da ima prednost nad onima koji imaju samo jedne ili samo druge gene. Na taj način najsposobniji pripadnici vrste prenose i jedne i druge gene na nove generacije.

Finalna mogućnost jeste da možda homoseksualni geni kod jednog spola dovode do prednosti kod drugog spola. Iako muškarci koji imaju homoseksualne gene neće imati djecu, žene koje imaju gene odgovorne za homoseksualnost hoće. Tako recimo žene koje u sebi imaju i homoseksualne gene će uspješnije odgojiti djecu od žena koje nemaju homoseksualne gene. To bi također objasnilo zašto i kako su se homoseksualni geni prenijeli iz generacije u generaciju.

Sve spomenute teorije nisu isključive i ne negiraju jedna drugu. Po svemu sudeći sve teorije zajedno su razlog zašto homoseksualnost nije izumrla.

Pojedini homoseksualci zaista imaju biološko potomstvo, homoseksualni pojedinci bit će uspješniji u lovu i preživljavanju,  homoseksualni par pomoći će odgojiti djecu svojih heteroseksualnih srodnika, žene sa homoseksualnim genima imaju više potomstva, a pojedinci koji nose i homoseksualne i heteroseksualne gene imati će više potomstva.

Seksualnost je složena i komplicirana pojava. Međutim, kristalno je jasno kako je homoseksualnost genetski uvjetovana i nije stvar izbora. Usađena je u nas genima. Nema te doze pritiska, elektrošokova ili vjerskih spisa koji će natjerati pojedinca da promijeni seksualnu orijentaciju. Niko ne može heteroseksualca natjerati da voli isti spol niti homoseksualca da voli suprotni spol.

Iako su razlozi za razvoj i prenošenje homoseksualnosti i dalje poprilično nejasni, ono što znamo jeste da homoseksualnost mora imati neku prednost za vrstu čim se razvila i mora se nekako genima prenositi s generacije na generaciju čim nije izumrla.

Homoseksualnost nije „bolest“ niti „opasnost“ već prije svega prednost za vrstu. Da nije, takve vrste bi izumrle. A nisu izumrle. Evolucija je i savršena i brutalna. Sve ono „bolesno“ i „defektno“ generacijama će nestati, bilo nama žao ili ne bilo. Homoseksualnost nije nestala niti će nestati. Postoji milijunima godina među životinjama i među ljudima. Zato prije nego što osudite homoseksualnost, razmislite da li se možda ipak radi o osobini koja je s nekim razlogom tu.

Dodajte komentar

  Pretplati se  
Isključi obavijesti
Top