You are here
Home > Politika > Činjenicama protiv laži Novaka Đukića o Tuzlanskoj Kapiji!

Činjenicama protiv laži Novaka Đukića o Tuzlanskoj Kapiji!

Kapija je mali trg u Tuzli, mjesto na kome se susreće 9 uličica tuzlanske čaršije. Ime dobija po tome što je na mjestu današnje Kapije navodno bio ulaz u osmansku tvrđavu. Trg Kapija uvijek je bio, a i danas je, prepun prolaznika. Nekada je bio poznat kao mjesto na kome se uvečer okupljaju mladi.

Dan mladosti bio je jugoslovenski praznik koji se obilježavao svakog 25. maja kada su mladi maršalu Titu predavali štafetu.

Tuzlanska Kapija, okupljalište mladih, na Dan mladosti 1995. godine, doživjet će tragediju. I to neviđenu, planetarnu tragediju. Kako se prisjećao tadašnji načelnik Tuzle, čuveni Selim Bešlagić u intervjuu za Prometej:

„Vrijeme maja te 1995. godine je bio katastrofalno. Kiša je danima padala. To je nešto što je neopisivo. Tog 25. maja je prvi puta nešto malo kao sunce prošaralo. I mladost kao mladost, zaželila se da izađe.“

U 20 sati i 55 minuta Kapija je bila prepuna mladih ljudi.  Iako je bio rat, grad je bio živ. Mladi su bili napolju, nesluteći ništa. Svjestan da je Kapija puna mladih ljudi, zapovjednik Taktičke grupe Ozren Vojske Republike Srpske Novak Đukić naređuje svojim podređenima da artiljerijskom paljbom gađaju Tuzlu.

Projektil pogađa Kapiju. Ono što je uslijedilo strašno je za vidjeti i na slikama, kamoli uživo. Ubijeno je 71. Najmlađi ubijeni, dječak Sandro Kalesić, imao je 3 godine. Prosječna starost ubijenin na Kapiji bila je 24 godine!! Ubijena su djeca svih nacija i religija.

Sirena je svirala. Kapija je pokrivena krvlju, raskomadanim tijelima, Tuzla je bila u šoku od kojeg se do danas nije oporavila, a osoblje Univerzitetskog kliničkog centra trčalo je na svoje klinike u borbi za spas svakog života. Roditelji su jurili na UKC tražeći djecu, građani su donirali krv.

Ali povratka na staro više nije bilo. Ni sva donirana krv, ni svi telegrami sućuti iz cijelog svijeta nisu mogli vratiti ubijene. Granatiranja su nastavljena i sljedećih dana. Sahrana ubijenih održana je u osvit zore na Slanoj Banji gdje poginuli i danas počivaju. Spjevan je stih:

“U prvo jutro ispod humaka nemoj ih buditi
Možda će tamo sa druge strane prvi put ljubiti”

Ubijena djeca sahranjena su zajedno jer su zajedno i živjela. Tuzla je odoljela i nikad na mržnju nije odgovorila mržnjom. Kapija NIKAD nije iskorištena za širenje mržnje. Tuzla je ostala jača od zločinca Đukića.

Novak Đukić, njegova odbrana, srpski nacionalisti, Milorad Dodik i senzacija željni mediji godinama nastavljaju lagati o Kapiji, širiti obmane, dovoditi navodne „stručnjake“ i konstruisati kojekakve teorije. Jednu monstruozniju od druge.

Zločinac je prvo tvrdio da su Tuzlaci sami ubili svoju djecu. Optužio je žrtvu za zločin koji je počinio. Tvrdio je da na Kapiji nije eksplodirala granata nego podmetnuta bomba. Međutim, ono što je danas rečeno i objavljeno prevazilazi svu monstruoznost i možda čak nadilazi sam zločin.

Novak Đukić zatražio je DA SE I NJEGOVO IME UPIŠE NA SPOMENIK PORED IMENA ŽRTAVA!!! Ime Novaka Đukića da se nađe pokraj imena Sandra Kalesića i svih drugih žrtava Novaka Đukića!!!

Izrečena je i „nova teorija o Kapiji“. Više djecu nisu ubili roditelji, nego su djeca ubila samu sebe! Pojedini mediji su obavili kako 27 žrtava sa Kapije nisu žrtve nego „islamski bombaši samoubice“ koji su se raznijeli i napravili masakrt!

Ovo je neviđeno. Ostavlja bez teksta. Izaziva najdublje gađenje i mučninu kod svakog čovjeka. Zločinac ne samo da je optužio roditelje žrtava kako su ubili svoju djecu! Sad optužuje i žrtve da su ubile same sebe!!!

Jedini način za borbu protiv takvih laži je istina. I činjenice. A ima ih mnogo. Obrana Novaka Đukića uporno je izvodila „svjedoke“ i „eksperte“ čija svjedočenja su uvijek odbačena kao lažna. Mediji koji slave Đukića i njegove monstruozne teorije ignoriraju činjenice koje je sud potvrdio. I to ne samo sud.

U Tuzli je 1996. godine, davno prije nego se saznalo ime Novaka Đukića, objavljena knjiga „Ubistvo svitanja“. U knjizi je donešen i izvještaj o istrazi UNPROFOR-a od 26. maja 1995. dan nakon granatiranja Kapije, dok su na mjestu stradanja još uvijek ležali ostaci tijela.

Davno prije Novaka Đukića, sudova, medija i kraja rata, nezavisni tim izašao je na teren kako bi sakupio dokaze i utvrdio šta se dogodilo na Kapiji.

Istražni sudija Višeg suda u Tuzli Emin Haličević naložio je istragu 27/95 26. maja 1995. godine. Na teren je izašao tim kojeg su činili:

  1. Nedžad Vejzagić, Načelnik Odjeljenja kriminalističke tehnike MUP-a Sarajevo
  2. Nedim Bosnić, Inspektor Protivterorističke zaštitne grupe MUP-a Sarajevo
  3. Emir Turkusić, Inspektor Protivterorističke zaštitne grupe MUP-a Sarajevo
  4. Zlatan Jovičić, Inspektor Protivterorističke zaštitne grupe MUP-a Sarajevo

Kako bi se otklonila svaka sumnja, timu su pridruženi vojni promatrači Ujedinjenih nacija. Sudija Haličević čak se složio da eksperti UN-a također sudjeluju u istrazi, umjesto da samo promatraju istragu. Timu su se pridružili:

  1. major Wright (Velika Britanija)
  2. major Ong (Indonezija)
  3. komandir eskad. Essien (Nigerija)
  4. narednik Chessier (ekspert za artiljeriju)

Svih 8 članova tima jednoglasno je zaključilo između ostalog sljedeće:

  1. Pločnik je bio oštećen u standardnom obliku kratera prouzrokovanog udarom artiljerijskg (ne minobacačkog) projektila
  2. Geleri su ostavili tragove na okolnjim zidovima
  3. Mnoštvo fragmenata granate bilo je pronađeno od strane članova tima.

Tim je također jednoglasno istragom zaključio sljedeće:

  1. Vrsta oružja je artiljerijski projektil punjen visokobrizantnim eksplozivom. Vrste povreda na žrtvama su one koje se očekuju od eksplozije takve granate. Utvrđeno je da se radi o granati „OF 482-M“ (Kalibar 133mm za top M-46)
  2. Po tragovima na pločniku utvrđen je smijer i ugao ispaljivanja granate sa pravca Ozrena. Utvrđeno je kako je korišteno maksimalno punjenje. Udaljenost s koje je granata ispaljena iznosila je najmanje 20 i 21 kilometar, a top M-46 ima domet 27 kilometara.

Dana 28. maja brigadni general Hagrup Haukland, komandant sektora Sjevero Istok pisao je general majoru Rupertu Smithu, komandantu UNPROFOR-a, o granatiranju u Tuzli. I Haukland je zaključio isto što i komisija prije njega: Kapiju je pogodila granata ispaljena s Ozrena. Osim toga, Haukland po mjestu udara granate zaključuje da cilj granatiranja bio „izazvanje maksimalnog broja žrtava“.

Do istog zaključka došao je i Brantz C. L., zapovjednik Aerodroma Tuzla. Brantz također analizirajući granatu piše u izvještaju: „Gledajući kvalitet M-46, 130 mm granate i parametre, može se potvrditi da je stari centar bio precizan cilj. Zbog toga se ne može isključiti direktno gađanje područja KAPIJE.“

Sud Bosne i Hercegovine je u suđenju Novaku Đukići ponovo pregledao dokaze s mjesta zločina i došao do potpuno istog zaključka. Presuda zaključuje, na osnovu dokaza, da je Novak Đukić naredio granatiranje Kapije.  Istražitelji policijskih struktura Bosne i Hercegovine, vještaci Ujedinjenih Naroda i UNPROFOR-a iz nekoliko država te Sud Bosne i Hercegovine su svi došli do istog zaključka:

KAPIJU JE 25. MAJA 1995. GODINE POGODILA GRANATA IZ TOPA M-46 IZ PRAVCA OZRENA.

Krater odgovara krateru od granate, povrede na žrtvama su povrede od granate, smijer i ugao granate su proračunati i pokazivali su prema Ozrenu, PRONAĐENI SU DIJELOVI GRANATE.

Sve ostalo su laži i konstrukcije Novaka Đukića i njemu sklonih fanatika koji su spremni igrati se sa bolom roditelja i krvlju žrtava!

Istinu o Kapiji neće izbrisati niko, pa ni Novak Đukić. Žalosno je jedino to što su porodice žrtava stalno izložene lažima o smrti njihove djece. Zločinac Đukić i njemu slučni uvijek i ponovo otvaraju stare rane.

Bez obzira na njih, Tuzla i svijet znaju istinu. Grad pamti i sjeća se žrtava. Ranjeno krilo nastavlja let! Ime zločinca Novaka Đukića NEĆE BITI UKLESANO NA KAPIJU!!!

 

Udiše vjetar preko aleje
Sunce na zalasku
Kroz trepet lišća
Šapuće tihu zadnju uspavanku

Tu gdje je zemlja kolijevka meka
Oni će spavati
I jedno drugom mladosti tajne
Nijemo odavati
I jedno drugom mladosti tajne nijemo odavati

Gasi se svijeća, umire cvijet
Ranjeno krilo nastavlja let
Kazaljka staje na pola kruga
A iznad grada slomljena duga

U prvo jutro ispod humaka nemoj ih buditi
Možda će tamo sa druge strane prvi put ljubiti
Tu gdje je zemlja kolijevka meka
Oni će spavati
I jedno drugom mladosti tajne nijemo odavati

Gasi se svijeća, umire cvijet
Ranjeno krilo nastavlja let
Kazaljka staje na pola kruga
A iznad grada slomljena duga

 

Prilog:

Presuda Suda BiH u slučaju protiv Novaka Đukića 

Svako ko želi može pronaći knjigu Ubistvo svitanja u Arhivu Tuzlanskog kantona. Oni koji nisu iz Tuzle neka mi se jave na mail dinosakanovic@hotmail.com i dobit će Ubistvo svitanja besplatno.

Dodajte komentar

  Pretplati se  
Isključi obavijesti
Top