You are here
Home > Kolumne > PROSTE DUŠE: Ružičaste naočale

PROSTE DUŠE: Ružičaste naočale

Zujim ja tako okolo sebe. Pušpauza je. Sunce se uporno probija ka novom proljeću. Preskače zgradurende i obasjava svo sivilo i prljavštinu umazanog grada. Izbjegavam bacati poglede po ljudima i njihovim malim kaosima u glavama. Radije iščitavam zalijepljene kojekuda parolice.

Prvo pomislim: “A tko se uopće zaleti i pročita sve te poruke prolaznosti?”. A eto ja čitam. Eto tako neka persona zastane i upije na tren nečiji maleni trud zalijepljene sličice. Na poruci koju ja zapamtih je stajalo: “Vidi umjetnost u svemu što vidiš!” I kako nisam baš nešto art potkovana odoše mi misli na drugu vrstu gledanja na svijet. Gledanje kroz ružičaste naočale.

Prvo se zapitah i pokušah sjetiti jesam li ja ikada gledala kroz roza đozluke. Nešto se ne uspijevam sjetiti. Možda kao i svi drugi u nekim ranim fazama zaljubljenosti. E sad jebemliga jesu li to bile roza cvike ili sljepoća ljubavi ili šareni leptirići, vrag bi ga znao. Uglavnom lijep osjećaj. A za kasnije te nije briga!

Uobičajeno mišljenje da ljudi koji naivno, previše optimistično, slijepo gledaju na svakodnevne opasnosti su gledači kroz ružičaste naočale. Ponekad im zavidimo na tom umijeću. Ta lakše im se nositi sa sveukupnim glupostima, nepotrebnim stresovima, poražavajućim zamkama…

Kažu sve je iluzija. Pozitivna iluzija pomaže u rasterećivanju od briga, ali može i osakatiti. Što je realna percepcija i što je za koga ispravno je vječiti izvor sukoba. Preveliki uzlet u sanjive oblake može dovesti do raznoraznih padova. Razočarenje, gubitak samopouzdanja, pa sve do pakla ovisnosti u stalnoj potrebi za održavanjem prividne sreće i zadovoljstva. Ljudi su svakako skloni previše vrednovati sami sebe.

Tu ne trebaju nikakve dodatne roza naočale. Pogled kroz njih može pomoći u osjećaju sreće, zadovoljstva i pozitivnog raspoloženja, veće spremnosti na pomoć drugima, boljih međusobnih odnosa te uspješnijeg suočavanja sa stresom. Ovakav pogled na svijet dovodi i do boljeg intelektualnog funkcioniranja, veće motivacije, ustrajnosti i boljih uspjeha. Ima i nekakav fotograf koji na fotografijama prirode zelenu zamjeni za roza boju. Kao to je više opuštajuće i ljepše. Mene se nije baš nešto dojmilo.

Smatram zelenilo prirode sasvim dovoljno lijepim i opuštajućim. Stečena, naučena, usađena navika gledanja na sve kao crno je, nažalost, u našim kulturama sveprisutnija. Nije da se nema razloga, daleko od toga. Ali pomaže li konstantno ocrnjivanje ovoga ili onoga, nervoza u vožnji, prigovaranje, dokazivanje svojih stavova kao jedinih ispravnih, ismijavanje umjesto podrške, ruganje i tako dalje i tako bliže.

Vjerujem da se svi možemo naći u ovakvom pogledu na svijet. Optimizam nikada ne treba zanemariti. Rad na sebi, kolikogod bio težak, možemo njegovati. Realno gledati ali ne i podmuklo. Optimizam uvijek i navijek DA! Pogled kroz ružičaste naočale u umornoj teškoj svakodnevnici DA! Pogled kroz njih prilikom donošenja važnih odluka NE! Naravno podvući nekakve čvrste crte između optimizma i ružičastih naočala je nemoguće. Margine se tu razlijevaju jedna preko druge, treće, stote. Ali nije zgoreg ih nataknuti sve češće…lako se one skidaju!

Foto: Pogled kroz ružičaste naočale Izvor: Sunglassesmart

Dodajte komentar

  Pretplati se  
Isključi obavijesti
Top