You are here
Home > Kolumne > PROSTE DUŠE: Pismenost

PROSTE DUŠE: Pismenost

Gledala sam ovih dana reportažu o devetogodišnjaku koji studira tri fakulteta. Mali genij ima visok IQ, ne troši riječi bezveze pa to prosječne glave tumače kao šutljivost i sramežljivost. Može biti da smo mu samo dosadni.

Elem, nadam se da će geniji poput njega uspjeti savladati pohlepe i niske igre odraslog svijeta, sačuvati dobro i nevinost pa nas spasiti od pismenih manipulatora.

Kada pričamo općenito o pismenosti volimo se razbacivati podatcima kako smo sada u modernim dobima pismeni, te se valjda misli da smo i pametni,  odnosno na nekoj višoj ljestvici civilizacije.

Opismenjavanje jeste doseglo visok stupanj. Uvedeni su zakoni o obaveznim osnovnim školama. U trećim zemljama se naoko zdušno radi na sličnim projektima. Dobija se dojam nekakve sveopće učenosti.

S jedne strane školski programi zaostaju za tempom modernizacije. Gradiva je previše. Buba se i napamet uči koješta. I kako dođe tako i prođe. Većina naučenog izblijedi pod pritiskom stvarne suhoparne svakodnevnice.

S druge strane sve veći broj roditelja forsira svoje mlado na visoke škole. Valjda misle diploma će donijeti sigurnost. Ne prate trend nebitnosti diplome u današnjici. Imamo situaciju gdje diploma ne garantira posao već veze i potplaćivanje. Ili pozicije gdje diplome ne važe već znanje stečeno bilo samoučenjem ili ostvarenim projektima i slično. Ovakve situacije su sve češće u IT-u, ali i u privatnim sektorima.

Ali vratimo se na pismenost. Pitah Wikipediju o tim relacijama i reče mi mudrica sljedeće:

  • Pismenost je poznavanje pisma, umijeće čitanja i pisanja.
  • Oko 82% svjetske populacije je pismeno.
  • Najveća stopa pismenosti iznosi 100% u Gruziji.
  • Najnepismeniji su stanovnici Burkine Faso, sa samo 23.6% pismenih ljudi.

Postoje i opširnije definicije. Gore navedeno su neka opće prihvaćena pravila pa pretpostavljam da se po njima rade statistike.

Onda pitah o nepismenosti. Piše ovako:

  • Nepismenost ili analfabetizam je nepoznavanje pisma, neupućenost u vještinu čitanja i pisanja.
  • Kriterij po kojem se neka osoba svrstava u nepismeno stanovništvo različit je od države do države. Negdje se smatra da je nepismena ako ne zna čitati ili pisati, a negdje ako ne zna čitati i pisati.
  • U nekim državama, kao što su Japan, Hong Kong i Gvajana, osoba se smatra nepismenom ako ne posjeduje osnovno obrazovanje.
  • UNESCO svojom rezolucijom iz 1958. preporučuje da se nepismenima nazivaju ljudi koji ne znaju pročitati ili napisati jednostavan tekst u vezi sa svakidašnjim životom.
  • Najviše je nepismenih u Aziji, najnepismenije je stanovništvo Afrike, jer pojedine države imaju veoma visoku stopu nepismenosti.
  • Oko 20% svjetske populacije je nepismeno.

E sad, to te ja pitam. Kakva korist od ekipe koja zna našvrljati poneka slova, skocka rečenicu po nekom dijalektnom Vuku, znakova interpunkcije se boje kao crnog vraga. Piše nesuvisle riječi, ali barata psovkama, podlošću i samo sebi prihvatljivom ćudoređu. Kaže zna čitati. Od tog čitanja, pardon slovkanja razumije samo jednostavne riječi i neke fraze.

Čudim se da one dvije žice u glavi koje mu uši drže ne dobiju kratak spoj od silnog naprezanja, dok lovi svaku priliku na društvenim mrežama, da nekoga izvrijeđa psovanjem i nepismenošću.

Mnogi takozvani pismeni poslije tih obaveznih razreda nikada više ne uzeše u ruke knjigu. Ponekad posegnuše za žutim tiskom. Ili očuvaše sjećanje na slova iščitavajući titlove TV trakavica i sapunica.

E, priliku za pokazivanje sveg svog umijeća nepismenosti ponudiše društvene mreže. Pa raspali, pa mlati po jadnim tipkama. Ubada “pismeni” po njima dok mu se riječi “propuh uma” pojavljuju na ekranima, rame uz rame sa lažnim vijestima i još većim žutilom.

Sad se ja pitam koje kriterije onda uzimamo kao pismenost. Da li je dovoljno naučiti prepoznavati i iscrtavati tih tridesetak slova ili pak primijeniti, već pomenuta, oštrija mjerila po kojima trebaš znati baratati makar jednostavnijim tekstovima. I koliko je pismenih vremenom postalo nepismeno. Takozvana nepismenost pismenih.

Na kraju balade koga briga. Računala će razmišljati za nas. Mi ćemo pisati emotikonima. I udri brigu na veselje 😁

Foto: Pisanje. Izvor: Writing Cooperative

Dodajte komentar

  Pretplati se  
Isključi obavijesti
Top