You are here
Home > Priroda > Ekologija > Europska kolonizacija Amerike pobila je toliko ljudi da je promijenila klimu

Europska kolonizacija Amerike pobila je toliko ljudi da je promijenila klimu

Kada je Europa izlazila iz Srednjeg vijeka, ulazila u renesansu i polako počela otkrivati svijet oko sebe, u američkim carstvima i plemenima živjelo je 60 milijuna ljudi. Dolazak Kristofora Kolumba u Ameriku 1492. godine promijenit će ne samo živote domorodaca i europljana, nego čitav svijet i klimu na Zemlji.

Često se pogrešno vjeruje da su Europljani izvršili genocid nad Indijancima. Iako su kolonizatori često bili veoma nasilni, porobljavali domoroce, tjerali ih da kao robovi rade u plantažama i rudnicima, nije kolonijalna uprava uništila domorodačko stanovništvo.

Ono što je istrijebilo domoroce bile su europske bolesti koje su kolonizatori nesvjesno donijeli u novi svijet. Epidemije su pobile gotovo 90% domorodačkog stanovništva u Amerikama. U trenutku prvog kontakta s Kolumbom u Amerikama je živjelo oko 60 milijuna ljudi, a u Europi oko 70 milijuna ljudi. Za samo 200 godina populacija Europe je narasla, a 90% domorodaca u Amerikama je umrlo.

Velika populacija domorodaca živjela je od poljoprivrede. Indijanci u Sjevernoj Americi sadili su „tri sestre“. Radilo se o tri biljke koje su uspijevale tokom cijele godine- bundava, kukuruz i grah. U Centralnoj Americi Asteci su imali naprednu poljoprivredu nad vodom u plutajućim vrtovima. Inke su u Južnoj Americi imale napredan sustav terasa te su na visokim Andama uspijevale uzgojiti poljoprivredne kulture.

Do dolaska Europljana 10% teritorija Amerika bilo je obrađivano. U isto vrijeme Europljani su obrađivali 23% Europe, a Kinezi 20% Kine. Kada su Europljani stigli u Ameriku, s njima su stigle ospice, velike boginje, gripa i kuga.

Do 1960. godine ove bolesti pobile su 56 milijuna domorodaca, gotovo 90% pred-europskog stanovništva Amerike. Radilo se o 10% svjetske populacije. Gledajući po procentima, više procenata svjetske populacije umrlo je zbog kolonizacije Amerike nego zbog Drugog svjetskog rata koji je ubio 80 milijuna ljudi ili 3% svjetske populacije.

Bolesti koje su donijeli kolonizatori pobile su više domorodaca nego što je kuga pobila Europljana, oko 30% populacije Europe. Epidemije koje su harale Amerikama nakon dolaska Europljana bile su strašnije jer ih je bilo više. Domoroci koji nisu umrli od ospica, umrli bi od kuge. Oni koji nisu umrli ni od ospica ni od kuge, umrli bi od gripe ili boginja.

Ono malo preostalih domorodaca kolonizatori su porobili i poslali na rad do smrti u rudnicima i plantažama. Zapravo su španjolski kolonizatori u Južnoj i Centralnoj Americi preslikali europski feudalizam i pretvoriti do tad slobodne domoroce u kmetove obavezne da rade.

Smrt 10% svjetske populacije ubrzo je dovela do posljedica i za Europu i za cijeli svijet. Kada su domoroci poumirali, propala je i poljoprivreda. Polja, vrtove i terase više nije imao tko obrađivati. Gotovo 10% teritorija naglo je vraćeno prirodi. I priroda je iskoristila priliku.

Na bivšim poljima, vrtovima i terasama počele su rasti biljke, drveće, šaš i druga vegetacija. Nove šume usisale su iz atmosfere značajne količine stakleničkog plina CO2. Temperatura širom svijeta počela je opadati.

Opadanje temperature dovelo je do povezanog procesa da se iz hladnijeg tla ispušta još manje CO2 u atmosferu.

Suvremena istraživanja antarktičkog leda pokazala su da se 1610. razina CO2 značajno smanjila. Time je konačno objašnjeno zašto je 1600-ih počelo takozvano Malo ledeno doba. Zime su postale jače, ljeta hladnija, a usjevi širom planete počeli su propadati.

Propadanje usjeva dovelo je do gladi, pobuna i raspadanja država od Japana do Europe. Seljaci nisu imali odakle platiti porez pa su se pobunili. Bez poreza države nisu imale odakle platiti vojsku i birokraciju pa su se raspadale.

Iako ljudi širom planete toga tada nisu bili svjesni, započela je planetarna kriza ljudske civilizacije, kolaps kakav nije viđen još od Kolapsa brončanog doba kada su za samo par desetljeća nestale gotovo sve države, a gradovi su bili napušteni.

Sela u švicarskim Alpama progutali su ledenjaci. More kod Venecije smrznulo se 1594. godine. Rijeka Mura smrzla se 1577. i 1578. što je olakšalo nadiranje Osmanlija u hrvatske krajeve. Redovnici na otoku Krku zapisali su da se 1660. smrznulo vino u bačvama. Osmanski putopisac Evlija Čelebija zapisao je 1660. godine da je Međimurje “studena zemlja”.

Rijeka Temza u Londonu smrzla se 1608. godine toliko da je na ledu održan zimski sajam. Bosfor se smrznuo 1622. godine i zaustavio morski promet između Mediterana i Crnog mora.

Smrzli su se i dijelovi Baltika. Švedska vojska preko leda je prešla more i napala Kopenhagen 1658. godine.  Još kasnije, 1794-1795 francuska vojska je prešla preko leda i zauzela smrznutu nizozemsku flotu. Led je okovao i Island, zatvorio sve luke i doveo do smrti pola stanovnika otoka. Ledom okovan bio je i Grenland te su sve kolonije uništene.

Preostale američke Indijance također je teško pogodilo novo ledeno doba. Plemena su se udruživala i pokušavala opstati u vremenima nedostatka hrane. Možda i najgore posljedice Malo ledeno doba ostavilo je na Kinu.

Nekad najnaprednija država na svijetu, Kina pod dinastijom Ming se raspala. Raspao se kompletan Ming državni aparat. Nije bilo usjeva, novca, poreza, regrutiranja u vojsku, a bez toga ni birokracije, vojske i reda u državi. Kini su uspjela zauzeti sjeverna Mandžurska plemena koja su uspostavila novu stranu Ćing dinastiju.

U Centralnoj Africi je rijeka Niger čak 13 puta poplavila važan trgovački grad Timbuktu, što se nije desilo nikada prije i nikada poslije.

Planeti je trebalo 250 godina da se oporavi od Malog ledenog doba. Klima je ponovno postala toplija tek oko 1850. godine. Posljednji sajam na ledu u Londonu je održan 1814. godine.

Moderni svijet započeo je katastrofom izazvanom ljudskim djelovanjem. Danas znamo da i najmanje promjene u razini CO2 u atmosferi mogu dovesti do globalne kataklizme i kolapsa ljudske civilizacije.

Također znamo da već 200 godina ljudi u atmosferu ispuštaju toliko CO2 u atmosferu da zemlja postaje toplija i toplija. Današnje razine CO2 u atmosferi jednake su razinama za vrijeme dinosaura, milijunima godina prije nastanka čovjeka.

U kolikoj smo danas opasnosti svjedoči i to što je 150 godina rasta američkih šuma usisalo onoliko CO2 iz atmosfere koliko mi danas ispustimo za samo 3 godine. Iako danas znamo daleko više nego što su ljudi znali 1600-ih godina, ipak ne znamo sve i ne znamo dovoljno.

Efekte klimatskih promjena ne možemo detaljno predvidjeti, pogotovo ne na ljudska društva. Lako je moguće da ponovo promjena klime dovede do izumiranja usjeva, pobuna, raspadanja država i masovnih migracija. A to nije nešto što će se odraziti samo na udžbenike historije, nego na naše živote!

Foto: Klima. Izvor: Telecoror.net

Dodajte komentar

  Pretplati se  
Isključi obavijesti
Top