You are here
Home > Kolumne > PROSTE DUŠE: Kuhinja

PROSTE DUŠE: Kuhinja

Uzela je u ruku, od sinoć pojedenih štapića, zdjelicu i uputila se prema kuhinji. Vrijeme je. Napokon ću očistiti taj brlog. Napokon ozdraviti energiju razbacane kuhinje.

Prvo ju je promatrala. Naslonila se na dovratnik i očima prelazila po usnulim predmetima. Oči su joj isijavale mir, spremnost, potrebu, zahvalu, pobjedu.

Napokon ću te se dočepati i dovesti u red. Dugo sam te zapostavljala i zaboravljala. Sve mi je drugo odvlačilo pažnju. Zaboravih uživati u našim jutrima, podnevima, sumracima, mrklim noćima. Evo me, dolazim pokajničkom hodom. Hoćeš li me uzeti nazad u svoja zaštitnička četiri zida? Hoćeš li mi vratiti sobu prijateljicu – moju kuhinju!?

 I krenula ju je polako čistiti. Prvo je pokupila sav reklamni materijal koji se odavno povijao po okrznutoj komodi. Zatim je pokupila sve male i velike boce, koje će joj moći zatrebati, prilikom odlaska na izlet. Tko zna, možda se taj izlet jednom i desi?!

Skinula je sve prozirne zdjelice i posude za hranu, sa dvije nejednake police, koje stajaše ponad bijele okrznute komode.

Obrisala police! Pretresla iz većih polupraznih posuda u manje! Hm, već sad izgledate primamnije. Skladnost posuda  u različitim veličinama i oblicima čini se poput djelića hranjivog zida. Zid sazidan mješavinom badema, oraha, grožđica, pistacija, sušenim bobicama aronije i duda, sjemenkama za ljuskanje, sušenim listićima ananasa, bonbonima, rižom, rezancima, špagetima, mljevenim mrvicama…

Uzela si je moment i uživala starom i novom radošću. Bože, uvijek je užitak iznova upristojiti ovu zreliju gospođu ljepoticu. Vidi te samo sa tim tvojim starim , al’ dobrim ormarićima; sa svojim, pretrpanim čajevima, kabinetićima; ladicama isprosipanih začinima.

 Luster, ponad okruglog stola od mahagonija, sjajio je oldtimerskim šarama i lančićima i prkosio silnim modama što se rodiše poslije njegovoga doba.

Opet se odmaknula podalje od komode u trijumfalno upijala okus pobjede u svojoj duši. Uprizorena slika očišćenih i sa brigom napunjenih posuda godila je njenoj ženskoj snazi.

Snagu kojoj je vremenom dopustila da izblijedi. Snagu odnosa žene i kuhinje. Ma svejedno i muških i kuhinje. I djece i kuhinje. I obitelji i kuhinje. Izblijedjela je ta snaga i poveznica između ljudi, međuljudskih odnosa i kuhinje.

Ona je shvatila. Ona se vratila u prisni krug kuhinje. Shvatila je koju magiju ima ta soba. Čarobnica je prisnih odnosa, objeda, ponekad pjevušenja prilikom sjeckanja hrane, u stara dobra vremena ploha za kartanje sa prijateljima.

Još samo da te slikam. Onako, za uspomenu. Baš si mi lijepa! Baš ću, u buduće, prelaskom tvoga praga osjetiti dobrodošlicu i poziv na druženje.

Tepala je tako toj nijemoj sobi. Neprestalno je ulazila i izlazila iz preporođene kuhinje. Prilikom ulaska usporavala da bolje upije, opet ispočetka, ushite i mir. A i pri izlasku se okretala pa preko ramena još jednom bacala pogled na čaroliju svojih ruku.

Ah, vidjet’ ćemo koliko će dugo izdražati ovako čisto? Ma, nema veze, od danas sam naučila ispočetka se posvetiti svojoj kuhinji. Jer ona mi je kao plesni podij. Ona mi je moja bina iskrenosti. Kao polje sudbine koje tkam svojim pokretima u njoj…

 Kuhinja ne bi trebala biti samo vrsta sobe za spravljanje jela i ostava. Neka ima svoju ulogu. Neka bude soba ljubavi, druženja, učenja, zajedničkih obroka, igre, majstorija, ručnog rada, ljubovanja. Ona je ognjište doma!

Foto: Moja kuhinja

Dodajte komentar

  Pretplati se  
Isključi obavijesti
Top