You are here
Home > Društvo > Zajebo’ seljak zemljicu vražjih gospodara

Zajebo’ seljak zemljicu vražjih gospodara

Čuvena pjesma „Crveni makovi“ hrvatskog književnika i istaknutog HSS-ovca Mihovila Pavleka Miškine redovno se izvodi na komemoraciji žrtvama ustaškog logora Jasenovac. Sam Miškina je stradao u Jasenovcu. Iako je bio Hrvat, ustašama je bio nepodoban zato što je bio ljevičar i član Hrvatske seljačke stranke.

Međutim, pjesma „Crveni makovi“ ne govori o logoru Jasenovac. Niti o bilo kojem drugom logoru. U „Crvenim makovima“ Miškina je opjevao višestoljetna stradanja seljaka i njihove muke.

Stihovi nam govore kako je seljak godinama i generacijama stvarao, a hajduk mu otimao. Baruni i grofovi su vladali, španovi pravdu krojili, seljaka mučili. Na kraju je seljak prokleo zemljicu vražjih gospodara. Umjesto zlatne pšenice niknuo korov natopljen seljačkom krvlju i mukom- crveni makovi.

Upravo taj sistem u kome pošten čovjek radi, a kriminalci mu otimaju plodove tog rada vlada danas kod nas. Umjesto španova i grofova pravdu i danas kroje elite, ali stranačke. Rezultat je isti. Ljudi proklinju zemlju u kojoj se muče.

U starom Rimu, davno prije republike, u doba kraljeva postojao je običaj da u borbi za svoja prava sirotinja napusti Rim i tako natjera bogataše da se brinu sami za sebe. Ovakvo ponašanje sirotinje u borbi za svoja prava obično je davalo rezultate. Bogataši su bili nesposobni živjeti bez sirotinje pa su popuštali zahtjevima.

Kasnije sirotinja nije imala gdje otići, kao ni seljak iz pjesme. Preostajalo mu je samo da proklinje zemlju i trpi. Miškina je i napisao stih: „Prokleo seljak zemljicu vražjih gospodara.“

Danas se međutim vraćaju neki stari rimski običaji. Umjesto da se pate i muče, gledaju kako im nepravedni kroje pravdu, a hajduci otimaju plodove njihovog rada, ljudi masovno napuštaju prokletu zemljicu.

Masovno iseljavanje s naših prostora prvi put je nakon mnogo stoljeća ljudima dalo stvarnu opciju da se pobune protiv nepravde i izrabljivanja. I ljudi su tu opciju masovno iskoristili. Do kraja će ovdje samo ostati kriminalci i hajduci, elite i grofovi, koji više neće imati od koga otimati ni kome pravdu krojiti.

Konačno je i naš čovjek našao način kako da se osveti naizgled svemoćnima- otići će od njih. Zajebao seljak zemljicu vražjih gospodara na kojoj će samo gospodari i ostati. Kome će onda gospodarit, od koga otimat? Ostati će im samo da grizu jedni druge kao štakori u kanti.

Crveni mak je moćan simbol. Crven i lijep, a opet strašan. Kako smo krenuli, slobodno ga možemo staviti na zastavu Ujedinjenih Propalih Država Balkana. Miškina bi vjerojatno bio ponosan, pogotovo na Slavonce koji su već masovno u Irskoj. Zajebali konačno vražje gospodare.

Crveni makovi, Mihovil Pavlek Miškina:

 

Opet su jutros procvali

u žitu makovi sneni,

sve su nam njive ovili

cvjetovi njihovi crveni!

 

“Znaš li majko, majčice,

kakvi su ono cvjetovi”,

što rastu po našim njivama

takovi divni, crveni?

 

Gorki su, sinko, plodovi,

čemer je ono procvao.

Umjesto zlatne pšenice

korov je tamo niknuo!

 

Seljak polje stvarao,

hajduk svijetom harao:

Oteo kmetu zemljicu,

zgazio njegovu pravicu!

 

Baruni, grofi, vladali,

španovi pravdu krojili,

rabotat kmeta gonili,

krvcu mu poljem sijali!

 

Mnogo je kapi kanulo,

njegove krvi i znoja,

ljeta ga duga mučila

ljetine teške bez broja!

 

Prokleo seljak zemljicu

vražjih gospodara,

niknuli crven-cvjetovi

umjesto božjeg dara!

 

Krvlju su kmetskom sijani,

kletvama, bunom miješani

suzama, znojem pojeni

zato su tako crveni…

 

Foto: Crveni makovi. Izvor: Front Slobode

Dodajte komentar

  Pretplati se  
Isključi obavijesti
Top