You are here
Home > Kolumne > PROSTE DUŠE: Vesela Apokalipsa

PROSTE DUŠE: Vesela Apokalipsa

I tako ti ja uz jutarnju kahfvu krenuh surfat’ po svetoj knjizi zvanoj Google. Mila majko, tamo nema kakovijeh čuda nema. ‘Oćeš: “ Nećete vjerovati što se desilo kad je odvrnula pipu”, “U samo tri koraka ojačajte svoje vaginalne mišiće”, “ Mlada partizanka bacila ćebe na tenk”… Ups, ček’ ček’, ovo zadnje je iz “Titovim stazama revolucije”. E jebemliga, to isto nekad bio Google za nas pionire malene!

Elem, i tako ja zajahah valove interneta. Svaki svoj nabildani mišić uložih u uvijanje kroz sinje valove društvenih mreža. Probijah se kroz oglase “50% snjiženje!”, “Dva za cijenu jednog”!, “Kupi pa vrati,”…

Kad na kraju te uzavrele staze…opaaaaa! Apokalipsa! Smak! Kraj svijeta 2060-te!!! Rek’o čika Isaac Newton.

Kuku lele!!! Odmah se bacih na računanje. Dal’ ću bit živa il’ ne?!

Isto kao da negdje piše da neću prije otpandrknut’. Prava sam pripadnica ljudskog roda. Vječno bih živila, al na veresiju. Pozajmila bih od podmlatka znanje, nevinost, čisti zrak, nezagađene rijeke. A kad ja umrem, e nek se snalaze, nije više moj problem!

Ju, dobro je, ima šanse da budem živa. Onda se zamislih. Kakve sad veze ima moje doživljavanje apokalipse ako ćemo svakako svi nestati bez traga, do vraga. E pa, radoznalost je i mačku ubila. Štajaznam, mogla bih propustiti party čovječanstva, ne doživjeti selfie sa kataklizmičnim pozadinama, gledati iz svoje leteće Škode dolje na zemlje Balkana.

Gledam ih i ne vjerujem. 2060-ta je. Iza ugla se povija kraj svijeta. A šta rade Franje, Alije, Slobodani…udaraju kamenom o kamen, tucaju buhe, pljuju u dalj – prava mala olimpijada kamenog doba. Ostalo kao rezervat primitivnosti, onih stotinjak ljudi što u Dojčland ne odseliše.

Eeeee cvrc…slagala sam! Kad nadletih turbo letećom Škodacijom preko Jugoregije vidjeh divne zelene površine, kristalno čiste rijeke, obrađenu ravnicu, rumena i razigrana djeca mi mašu, odrasli bez grča na licu odlaze kućama sa posla, penzići uspravljenih ramena kreću put šetnje sa unucima…ostalo zamislite sami!

I tako sva okuražena mišlju da bih mogla nazočiti velikom događaju, a da se pritom ne namučim posebno, vidjeh u daljnjem tekstu da je zabluda i laž! Ono kompijutersko  ćokotalo izračunalo da se gos’n Newton malo zahebao, smak dolazi 2040-te!!!

Auuuu šta sad?! E sad opet ništa. Piši kući propalo! Nastavi trljat’ po staroj poznatoj “Kuća pos’o, pos’o kuća. A birtija dođe k’o praznik za dušu. Birtija duhovna utjeha. Birtija hram hramova.

Nekako mi do kraja i svejedno. Ionako već živimo kao civilizacija apokaliptično. Ionako oganj, dim, bratoubojstvo i fanatizam na svakom koraku. ‘Ajd nek se požuri taj kraj malo. Nek pročisti i pročešlja te željnje Božjeg suda, kad sami ne znaju sebi za života zapovijedati i suditi. Nek nas pročisti, centrifugira. A do tada ‘ko živ ‘ko mrtav! ‘Ajd živili!!!

Foto: Apokalipsa Izvor: We all are going to die wiki

Dodajte komentar

  Pretplati se  
Isključi obavijesti
Top