You are here
Home > Društvo > Nacizam građana Bihaća

Nacizam građana Bihaća

Grad Bihać u sjeveroistočnoj Bosni i Hercegovini središte je bosanske Krajine i Unsko-Sanskog kantona. Posljednjih mjeseci ovaj grad je, uz Veliku Kladušu, postao poznat i kao mjesto u koje dolazi najveći broj imigranata u Bosni i Hercegovini.

Mnoštvo imigranata slijeva se u Bihać nadajući se prelasku obližnje hrvatske granice i daljnjem odlasku u razvijenije zemlje Europske Unije. Kao što je to slučaj u Bosni i Hercegovini, uz ljude su u Bihać stigli i problemi.

Država Bosna i Hercegovina se, po ko zna koji put, pokazala nesposobnom riješiti hitne probleme. Smještaj imigranata je neuslova, hrane, šatora, odjeće, vode i medicinske skrbi za ove ljude gotovo da i nema, policija nije u stanju održati javni red i mir.

Diplomatski Bosna i Hercegovina nije u stanju ni osigurati odlazak imigranata ni zaustaviti njihov dolazak. Vlasti u Sarajevu ignoriraju problem, a lokalne vlasti u Unsko-Sanskom kantonu i gradu Bihaću ga nisu u stanju riješiti.

To što imigranti u Bihaću prave probleme u mjeri u kojoj ih prave nije ništa neočekivano. Kada imate 100 ljudi koji nemaju gdje nazad, ne mogu naprijed, a na njih 100 dijelite 20 obroka, šta ste drugo očekivali nego tučnjave, ubojstva, otimanja i nasilje?

Na problem  imigranata u Bihaću nadovezale su se dvije skupine ljude. S jedne strane tu su međunarodni i domaći humanitarci, časni ljudi koji troše vrijeme, zdravlje i novac da pomognu ljudima u nevolji.

S druge strane tu su razne grupe ljudi poput Ivana Pernara koje koriste imigrante za jeftine političke poene i širenje svoje ideologije mržnje i podjela. Imigranti se proglašavaju narkomanima, bagrom, zločincima i neprijateljima koje treba istrijebit.

Od prve pojave imigranata u BiH mogu se pronaći komentari da se „narod“ treba organizirati i „istjerati bagru“. Za jedan broj ljudi imigranti nisu ljudi u problemima nego nešto najgore što im se ikad desilo, ultimativna prijetnja koju treba uništiti.

Stručan pojam za ovo ponašanje je „dehumanizacija“ i Ivan Pernar i slični to namjerno rade. Njihovo širenje lažnih vijesti, preuveličavanje i huškanje na imigrante kod dijela ljudi stvorio je sliku da imigranti uopće nisu ljudi. Zbog toga oni ne osjećaju nikakvu odgovornost za ono što rade prema imigrantima.

Sve imigrante smatraju jednakom prijednjom i prema svima se jednako odnose. E to je direktan put u nacizam. Građani Bihaća stigli su do kraja tog puta i ušli u fazu nacizma.

U maniru najgorih nacističkih razvrstavanja na temelju rase, građani Bihaća su se organizirali i počeli pretresati autobuse. Mase građana su na putevima zaustavljale autobuse i planirale iz njih silom izbaciti sve imigrante koje pronađu.

Takvo ponašanje u Europi nije viđeno još od 1945. godine, a u Bosni i Hercegovini od 1995. godine. Bez obzira ko su imigranti, zašto dolaze, kakve su im namjere, jesu li odgovorni građani, oni su za dio građana Bihaća svi postali ista prijetnja.

Tako je građanima Bihaća svejedno da li je imigrant profesor medicine koji je život posvetio spašavanju djece ili je imigrant teški narkoman. Oni će ga u čistom duhu nacizma proglasiti za neprijatelja i izbaciti ga iz autobusa.

Ne mogu se ne zapitati gdje bi bio kraj našeg uspjeha da se građani ne iživljavaju nad nemoćnima već da taj svoj bijes usmjere prema stvarnim krivcima za ovaj problem- liderima vlastite države!

Umjesto da se bijes građana usmjeri na nesposobne i korumpirane lidere pred kojima donacije nestaju i koji nisu u stanju imigrantima omogućiti ni osnovno ljudsko dostojanstvo, građani se iživljavaju nad imigrantima.

Isti ti imigranti nigdje drugo nisu pravili probleme osim u Bihaću. Isti ljudi prolaze i kroz Tuzlu. Srećemo ih gotovo svaki dan.

Imigranti su savršeno ljubazni u gradu. Prelaze na pješačkom prijelazu. Kada im se pomogne da pronađu Ured za strance ili autobusku stanicu, zahvale se. Opuške bacaju u kantu za smeće. Ponašaju se odgovornije od domaćeg stanovništva!

Ljudi se jednostavno ne osjećaju poniženo i ugroženo. Nikoga ne diraju i niko ne dira njih. Nisu izazvali ni jedan jedini incident u Tuzli. Prošli su kroz grad kao i svaki drugi putnik.

Međutim, u Bosanskoj Krajini imigranti dolaze do kraja svog putovanja, a na kraju pronalaze uslove koji nisu dostojni ni smejštaja stoke, kamoli ljudi. Šta smo mogli očekivati da će se desiti? U najgorim uslovima proradi ono najgore u ljudima- životinjski instinkt da se opstane pod svaku cijenu.

A imigranti nisu nadljudi imuni na takvo nešto. Ljudi su kao i svi drugi, kao i mi što smo bili dok smo bili izbjeglice i uništavali dalmatinske hotele u koje su nas smiještali. Imigranti nisu ni bolji ni gori od drugih ljudi. Ima među njima i odgovornih ljudi i kriminalaca. Kao što ih ima i u samom Bihaću među domaćim stanovništvom.

Građani Bosne i Hercegovine kao da su prebrzo zaboravili šta to znači biti imigrant. Još gore, građani Bihaća kao da su zaboravili kako je to biti žrtva nacističkog terora samo zato što si to što jesi. Danas dio građana Bihaća upravo to isto radi- napada imigrante samo zato što su imigranti.

Scene pretresanja autobusa i traženja imigranata od strane skupljene rulje odvratan su podsjetnik kako je jako kratak put od nacizma. Traženje i izvođenje potpuno nevinih ljudi iz autobusa koji ama baš ništa nisu skrivili samo zato što su imigranti je čisti nacizam.

S druge strane građani savršeno ignoriraju odgovorne za problem smještaja imigranata. Umjesto krivaca za problem, građani su napali žrtvu i proglasili je za krivca.

Foto: Imigranti smješteni u uništeni studentski dom u Bihaću. Izvor: Pri 

Dodajte komentar

  Pretplati se  
Isključi obavijesti
Top