You are here
Home > Kolumne > PROSTE DUŠE: Dom

PROSTE DUŠE: Dom

…”samo jedno mjestu na svijetu se zove dom”!

Najteže je tragati za domom. Sretnici ga imaju od rodjenja do smrti. Sretnici ga rijetko pojme kao nešto posebno i uzvišeno. Oni ne čeznu za njim. Oni ga ne prizivaju makar i u snove. Oni ga ne nude manje sretnima.

Najteže je roditi se bez obiteljskog doma. Okrilje djetinjstva preuzme jedan umjetno stvoreni dom, dom za nezbrinutu djecu. Čitav život potom tragaš i čezneš za neispunjenim. Tragaš za obitelji, za priznanjem, za sretnijim uspomenama.

Najteže je kada ti unište dom. Kada ti ga crne razarajuće sile sruše. Kada sve ono što je bilo obavijeno sigurnošću i utabano stazama ka lijepoj budućnosti, poruši mržnja i primitivizam. Rasparča ga prevlast za moć i ne obazrevši se na tvoj vapaj samo ga moćnim egoizmom otpuhne, kao iz čiste usputne igre rušenja kule od karata.

I onda posvetiš život mržnji prema njima. Onda ne prihvaćaš da tvoj dom kao takav nije više moguće stvoriti i vozaš se u kovitlacu prošlosti, želje za starim i usputno ne prestaješ lutati od doma do doma.

Sretniji izgrade novi i učine ga pravim ljudskim domom bez vraćanja na mržnje i osude. Oni oproste! I oni uče svoje potomke u svom novom domu o razornoj štetnosti nesuživota, nametanja samo svog i jedinog mišljenja kao ispravnog.

Oni koji opraštaju su nositelji ovoga svijeta. Bez takvih blještećih ljudi bi uništavanje pobijedilo i najavilo kraj. Heroji grade domove, oni ih ne ruše.

Najteže je kada te vlastita majka nagrdi. Kada te udari i polomi ti krila. I kada te Majka Priroda odbaci od sebe, sruči svoju razornu energiju baš na tvoj dom. Slomi ti srce, učini te beskućnikom, oduzme ti svaku zaštitu od nje. Opet kreneš iznova.

Ne osuđuješ ju jer znaš da si ipak sam kriv jer ne poštuješ njene zakone i njen dom. Kako ti rušiš njen tako i ona uzvrati udarac bez ikakvog posebnog odabira. Tada naučiš što je dom nad domovima i tko je majka nad majkama!

Najteže je kada te otjeraju iz tvog doma. Načine od njega sebi dom. Ne poštuju onu razmjenu sreće i ugode koju ste ti i tvoj dom činili. Onda se pritajiš, ne gradiš drugi dom sve dok čekaš na povratak u svoj.

Opsesivno razmišljaš o ponovnom smiraju u svom domu. O ponovnoj divnoj ugodi koju si samo tamo osjećao. Poneki povrate svu svoju sreću i vrate se. Mnogi ostanu čekati kao ispijeni aveti uhvaćeni u koraku.

Nikada se ne pokrenu prema naprijed. Ostanu ukočeni u momentu i kao da više ne čekaju ni na povratak, kao da čekaju svoj kraj i kraj silne samorazarajuće čežnje. Pojedini shvate na uzaludnost čekanja. Shvate potrebu prihvaćanja situacije i krenu graditi novi i sigurniji dom. Postaju heroji.

Najteže je ostaviti živi dom. Ostaviti svoje srce u njemu i krenuti put kruha i skrbi za obitelj. Nemogućnost ostanka u svom domu poradi neimanja i financijske nesigurnosti ponudi ti takovu neizmjerivu gorčinu da se teško svladavaš ostati zdravog razuma i čistog srca.

Tada te na izgradnju novog doma tjera činjenica da si napustio svjesno stari dom i izgradio novi. Utopiš se nekako u toj poluzabludi i balansiraš između obuzimajuće žudnje za starim i željom i molitvama za ljepšim novim. Veliki si heroj!

Poneki ljudi na sve gore nabrojano odluče ostati u svom domu bez obzira na nadolazeće stradavanje. Svjesno se sljube s njim i ginu u njemu, s njim ili zbog njega. Osjećaju se herojima. Traže počasti.

Odvagnuti misao da li slijepo čuvanje doma čini dobro ili loše je preširoka tema, pa je ostavljam u njenom kutku čekanja.

Najnajteže je nikada ne pronaći dom. Lutati, pokušavati stvarati ga iznova i iznova. I svaki sljedeći ti samo liči na one iskrivljene odraze iz kuće smiješnih ogledala. Vidjeti druge sretne domove. Prolaziti uz njih kao uz pokretne slike. Ulaziti u njih poput lopova koji će se na momente ogrijati njegovom toplinom. Potvrdno klimati i smiješiti se na one koji grade nove divne domove. Biti doživotno osakaćen.

Dom nisu markirani namještaji i kućanski aparati. Dom nisu kameni orlovi na ulazima velebnih kapija. Dom nisu opsesivna čišćenja na uštrb vremena provedenog sa svojim najbližnjim.

Dom je u srcu. Dom je u ljubaznom susjedu. Dom je u veselim gostima. Dom je duševna zaštita njegovim ukućanima. Naš dom je naš hram stabilnosti.

Ako želiš zanavijek zadržati svoj dom, ne otimaj tudji, ne omalovažavaj tudji, ne prigrći samo svom domu ne pomažući drugome. Jer ako ostaneš sam samcat to više nije dom nego pakao!

Gradi domove, budi heroj!

Foto: Dom Izvor: Bullhead city real estate market

Dodajte komentar

  Pretplati se  
Isključi obavijesti
Top