You are here
Home > Kultura > U Tuzli obješen Miroslav Krleža

U Tuzli obješen Miroslav Krleža

Jedino mjesto gdje je stvarno uskrsnuće moguće je teatar. Još u staroj Grčkoj teatar je uskršnjavao ljude. Crkva je teret uskrsnuća preuzela na svoja nejaka pleća prije 2000 godina. I danas ne zna što bi s tim teretom.

Ovako otprilike počinje kazališna predstava „Krleža“ s kojom su sinoć u Narodnom pozorištu Tuzla otvoreni 18. književni susreti Cum grano salis u Tuzli. Predstava zapravo ima mnogo duži naziv: „Krleža ili što su nama zastave i što smo mi zastavama, pa da za njima tako plačemo.“

Predstava je šokantna i provokativna i to namjerno. Točno je onakva kakva i treba biti. Svakako se ne radi o predstavi za svakoga, posebno ne za one nacionalno osjetljive. Za Krležu kao i za predstavu „Krleža“ nije bilo svetinja i nedodirljivog. Jedino „sveto“ je sam čovjek.

Krleža pod zastavama

“Krleža” počinje vješanjem ruske babe u Galiciji za vrijeme Prvog svjetskog rata. Dok se vijori zastava Austro-Ugarske nesretni hrvatski vojnik shvaća da je izvršivši naređenje objesio babu i ubio sebe. Priča kako je on zapravo pas, odrastao na lancu, batinama odgajan da sluša gospodare, a ne čovjek.

Na pozornici nije niko obješen, nema ni velikih zastava ni vješala. Sve je umanjeno. Na drvenom stolu nalaze se mala drvena vješala, mali barjak sa zastavom koja leprša uz vjetar iz ventilatora. Vješaju se krpene lutke. Publika sve vidi jer neko iz režije mobitelom snima vješanje i prikazuje ga na velikom platnu.

Hrvatska himna „Lijepa naša“ služi kao parodija tokom cijele predstave. Uz melodiju „Lijepe naše“, pa ponekad i uz njene stihove, izvodi se himna Austro-Ugarske. Dok se spušta austro-ugarska zastava i pjeva himna dvojne monarhije, nesretni vojnik vješa sam sebe shvativši da više nije čovjek dostojan života.

Cijela predstava govori o tome kako zločinci naređuju poslušnima da ubijaju nevine. Jedino što se mijenja su zastave koje se smjenjuju. Nakon Austro-Ugarske čiju zastavu na pola presijeca Gavrilo Princip, podiže se zastava Kraljevine Jugoslavije. Ovoga puta uz melodiju „Lijepe naše“ izvodi se srpska himna „Bože pravde“.

Za Gavrila Principa možemo čuti kako je „unio dozu realnosti u život Franca Ferdinanda“. On, običan siromah, ubio je gospodara. Glumci nam govore da bi se gospodari i kler trebali bojati djece, a ne obratno.

Kraljevina Jugoslavija na malim vješalima, uz svoju zastavu i himnu, ne vješa rusku babu. Ona pokušava objesiti Juru Keroševića, husinskog rudara koji je od žandara pokušao zaštititi svoje kolege rudare.  Lutkica Jure Keroševića ponosno stoji ispod vješala,a glumci nam govore kako se Kerošević pod vješalima sam isjekao, ne želeći čekati smrt od strane vlasti.

Spuštanje zastave Austro-Ugarske

Danas bi se rezanje Jure Keroševića pod vješalima nazvalo konceptualna umjetnost, kažu nam glumci. Krleža piše u pariškim ljevičarskim novinama, studenti u Zagrebu prosvjeduju, pritisak je prevelik i kralj Aleksandar pomiluje Keroševića. Umjesto smrti, osudi ga na 20 godina teške robije za ubojstvo žandara. Kralj je ubijen u Marseju, a zastava Kraljevine Jugoslavije se spušta. Glumci nam govore krležine riječi da nije svako zlo isto. Ono zlo koje potlačeni čini protiv tlačitelja 100 puta je manje od zla kojeg tlačitelj čini prema potlačenima.

Uz novu melodiju, ustašku himnu, podiže se zastava Nezavisne Države Hrvatske. Na pozornici glumci dugo skandiraju „ZA DOM!“ „SPREMNI!“ Naravno, niko iz tuzlanske publike ne uzvraća pozdrav. Glumac nam govori krležine riječi zašto je baš Slavko Kvaternik proglasio NDH. Takva karikatura od čovjeka koja je danas prijetila da će ubiti svako tko je ZA kralja Petra, a već sutra svakoga tko je PROTIV kralja Petra morala je proglasiti takvu karikaturu od države.

Dok se vijori zastava NDH glumac oblači crne kožne rukavice i prosipa male glinene glave te gura ih u rupu na stolu. Govori nam kako je NDH imala sve koljačko. Koljačku ideologiju, koljačku propagandu, koljačku speleologiju… Dok glave padaju od pod uz glasan zvuk, glumac nam govori kako se i danas usuđuju u Jasenovcu vikati „Za dom spremni“ i „pljunuti krvavog Boga u lice.“

Zastava NDH u blatu

Citira se govor kardinala Alojzija Stepinca koji govori kako je NDH „božje djelo“ kome se „niko normalan ne može protiviti“. „Srbe i Hrvate samo božje čudo može spojiti.“ „Pravoslavlje je najveće zlo kršćanskog svijeta“. Na kraju govora Stepinac poručuje da ako već Srbe morate voditi u logore, dajte im vode. Ne vodite ih u vagonima za stoku, vodite ih kao ljude. Glumci nekoliko puta ponove ovu rečenicu, kao apsolutnu parodiju na prikazivanje Stepinca kao dobročinitelja. Dok se govore stepinčeve riječi, glumac umače zastavu NDH u blato.

Ubrzo se spušta blatnjava zastava NDH i podiže zastava SFRJ uz himnu Hej Sloveni. Dok se pjeva Hej Sloveni, glumci nam izvode krležinu noćnu moru. Na njegova vrata kuca progonjeni Andrija Hebrang, hrvatski komunist. Hebrang je krvav, ranjen, napolju je oluja. Krleža se ne usuđuje otvoriti mu. Ubrzo se čuju rafali. Govore nam kako je Andrija Hebrang službeno izvršio samoubojstvo objesivši se od radijator ćelije koja nije imala radijatore. Lutkica Andrije Hebranga njiše se na vješalima.

Vješanje Andrije Hebranga

Ipak je za Krležu SFRJ najsvjetlija epoha gdje su se naši narodi počeli oslobađati. Ukinute su banke i lihvari, fabrike predane radnicima, a vjera odvojena od države. Glumac nas pita možemo li to zamisliti danas. Na izjavu da je osnovana narodna vojska koja će braniti narod, a ne ga napadati iz publike se čuo lagani podsmijeh.

Uz zastavu SFRJ čuli smo i malo više o Krleži. Glumac nas je upitao šta ostane od Krleže, najvećeg hrvatskog intelektualca 20. stoljeća, ako mu se oduzmu ateizam, komunizam, lenjinizam i dijalektika. „Ostaje upravo ono što imamo danas.“

Zastava SFRJ se spušta, ponovo se izvodi „Lijepa naša“, ali ovoga puta samo ta dva stiha. „Lijepa naša, lijepa naša. Lijepa naša, lijepa naša“. Uzdiže se hrvatska zastava. Pri vrhu barjaka hrvatska zastava se otkači. Nikako je ne mogu ponovo privezati. Odustaju i umjesto nje podižu zastavu Europske Unije dok se pjeva himna Oda radosti.

Uz novu zastavu nema vješanja. Samo stari kolonijalizam. Glumci nam poručuju da mi nismo građani nego posluga građanima. Samo smo dio aparata za izrabljivanje, sluge bogataša koji s burze dobijaju izvješća o svom profitu. Sluge ljudi koji ni ne znaju da postojimo.

Glumac koji je naređivao vješanje ruske babe, Jure Keroševića, prosipao glave i pričao nam o smrti Andrije Hebranga svo vrijeme nosi krvavu mesarsku kutu. Na kraju preko kute stavlja svećanički šal, oblači one iste crne kožne rukavice i obavještava nas da počinje suđenje Miroslavu Krleži. Sudsko vijeće čine biskupi i političari. Krleža je osuđen za terorizam, podrivanje poretka i napade na privatnu imovinu. Sudac „s gnušanjem“ citira Krležu: „Zločin pljačke banke je pičkin dim u odnosu na zločin osnivanja banke.“ Daje nam i drugi citat o tome kako je današnji kler negacija božje ljubavi i personifikacija sotonena zemlji.

Sudsko vijeće osuđuje Miroslava Krležu na smrt vješanjem. Iza Krleže poredane su sve zastave propalih država. Od pocijepane austro-ugarske zastave, preko zastave NDH uprljane crnim blatom, do nepodignute zastave Hrvatske i zastave Europske Unije. Predstava završava vješanjem lutkice Miroslava Krleže ispred zastava, dok se pjeva elegična melodija Konjuh planinom.

Obješeni Miroslav Krleža

Nekoliko trenutaka publika gleda prijenos vješanja, lutkicu Miroslava Krleže kako se njiše na vješalima i sluša Konjuh planinom. Svjetla se gase i počinje gromoglasni aplauz nakon kojeg žamora gotovo da i nema. Publika je ostala u šoku, nadam se pozitivnom.

Vješanja, himne i parodije na sve to zaista izazivaju jake emocije kod gledatelja. Teško je suzdržati se i ne ustati kada glumci uzvikuju „ZA DOM!“ „SPREMNI!“. Jako napeta i neprijatna tišina nakon svakog uzvika prekidana je samo novim uzvikom. Nekako sam svo vrijeme bio u strahu da i neko iz publike ne uzvrati „SPREMNI“. To se naravno nije dogodilo.

Predstava je, iako je objesila Krležu, ponizila svaku zastavu i svakog zlikovca koji ju je podizao. Pokazala je kako nisu bitne ni himne, ni države ni zastave koje se mijenjaju i smjenjuju. Bitan je samo onaj jadnik koji pod svakom zastavom stoji ispod vješala.

Foto: Vješanje ruskinje u predstavi. Izvor: Ravno do dna

Dodajte komentar

  Pretplati se  
Isključi obavijesti
Top