You are here
Home > Društvo > Zašto bi djeca šehida imala prednost u Domu zdravlja, a trudnice ne?

Zašto bi djeca šehida imala prednost u Domu zdravlja, a trudnice ne?

Dom zdravlja dr. Mustafa Šehović Tuzla neslavno je poznat po dugim čekanjima u gotovo svim službama. Očna služba dogurala je do čekanja od 6 mjeseci za kontrolni pregled. U Službi opšte porodične medicine čeka se po više od mjesec dana za redovan pregled kod doktora opće prakse. Još jedna služba u kojoj se čeka je laboratorija za vađenje krvi. I to kako se čeka!

Svakodnevne gužve za vađenje krvi u Domu zdravlja Tuzla

Čekanja za vađenje krvi traju satima. Pacijenti u čekaonicu dolaze u od 05:30, a ponekad čekaju do iza 12:00. Kada dođete u 07:00, čekaonica je već puna. Svih 120,000 stanovnika Tuzle vadi krv u toj laboratoriji. Knjižice se predaju od 07:00 do 08:00, a dalje se čeka.

Kao i u većini slučajeva kada se čeka, postoji lista prioriteta. Dio ljudi ima prednost. Na većini šaltera poput pošte, CIPS-a, opštine i drugih, prednost imaju ratni vojni invalidi. Međutim, u laboratoriji Doma zdravlja Tuzla lista prioriteta veoma je čudnovata. Prioriteti su poredani na sljedeći način:

  1. Hitna medicinska stanja
  2. Ratni vojni invalidi
  3. Član porodice šehida
  4. Član porodice umrlog, poginulog, nestalog branitelja
  5. Dobitnik ratnog priznanja i odlikovanja
  6. Član uže porodice nositelja „Partizanske spomenice 1941.“

Dobro, hitna medicinska stanja normalno je da imaju prednost. Sasvim je normalno da i ratni vojni invalidi i dobitnici ratnih priznanja imaju prednost. Imali su prednost kad je trebalo uzeti pušku i ići na front, mogu imati prednost i u Domu zdravlja. Zadužili su državu. Nemaju penzije, invalidnine, boračke dodatke… Mogu barem imati prednost u redu za čekanje.

Lista prioriteta u laboratoriju Doma zdravlja Tuzla

I tu otprilike normalnost završava. Kako može biti normalno da prednost ima član porodice ili dijete šehida i poginulog branitelja? Pravilnik razdvaja šehide i branitelje, kao da su se u dva različita rata borili. Ispade da su poginuli muslimani šehidi pa njihove porodice imaju prednost nad porodicama poginulih ateista, katolika, pravoslavaca, jevreja…

Hajde dobro, nekako i to. Možda nije namjerna greška. Ionako ih nema mnogo pa je gotovo svejedno jesi li porodica šehida ili branitelja. Svejedno ćeš doći na red među prvih 10-20 ljudi. Problem nastaje kada se pogleda ko nema prednost!

Zašto bi dijete šehida ili poginulog branitelja imalo prednost? Prije svega zato što ta „djeca“ više odavno nisu djeca i imaju minimalno 23 godine. Punoljetna su već 5 godina. I sad neko od 23 godine, mlad, prav i relativno zdrav ima prednost, a po listi prioritetakronični bolesnik od 85 godina nema prednost. Djevojka od 25 godina koja je tu zbog upale grla ima prednost, gospođa od 65 koja je tu zbog leukemije nema prednost. Oboljeli od dijabetesa ne smiju uzeti ni terapiju ni doručak zbog nalaza, a čekaju 5 sati i nemaju prednost. Neko ko je tu na rutinskoj kontroli ne čeka ni pola sata jer je dijete šehida ili poginulog branitelja i ima prednost. „Dijete“ od 30 godina ima prednost, a dijete s posebnim potrebama nema prednost.

Lista prioriteta ne priznaje nikakva prava ni civilnim invalidima ni djeci bez roditelja. Neko od 30 godina kome je otac poginuo u ratu ima svu prednost, a neko od 15 godina bez oba roditelja nema nikakvu prednost. Pradnost nemaju ni oboljeli ni socijalne kategorije već isključivo porodice šehida i poginulih branitelja.

Prava porodica šehida i poginulih branitelja su prenaglašena i ostvaruju se na štetu tuđih prava. Uredu je da borci imaju prednost. Donekle je uredu da i njihove porodice imaju neku prednost. Ali nikako nije uredu da porodice šehida i poginulih branitelja imaju prednost nad trudnicama, oboljelima od karcinoma, djecom s posebnim potrebama i invalidima. Ne može se nečije pravo ostvarivati na štetu tuđeg prava. I nažalost, zdravstvo nije jedino područje gdje se ovako nešto dešava.

Dug prema borcima i njihovim porodicama država uporno pokušava otplatiti preko tuđih leđa. Umjesto da se ove porodice konačno socijalno zbrinu za sva vremena, socijalni mir i politička naklonost boračkih organizacija kupuje se mjerama koje se odlamaju drugima od  leđa. Dom zdravlja Tuzla samo je jedan od primjera ovog problema.

Foto: Dom zdravlja Tuzla. Izvor: Radio Kameleon

Dodajte komentar

  Pretplati se  
Isključi obavijesti
Top