You are here
Home > Kolumne > Turci u hrvatskim udžbenicima povijesti: 20. Stoljeće (II Dio)

Turci u hrvatskim udžbenicima povijesti: 20. Stoljeće (II Dio)

Drugi dio našeg velikog serijala Turci u hrvatskim udžbenicima povijesti. Prvi dio možete pogledati na linku:

Turci U Hrvatskim Udžbenicima Povijesti: 19. Stoljeće (I Dio)

Zapravo je svejedno koji hrvatski udžbenik povijesti tiskan u 20. stoljeću uzeli, u svakom su turski narodi skromno obrađeni. Sve do 1980-ih nema bitnih promjena prema udžbenicima 19. stoljeća: mijenjaju se samo državne ideologije – habsburšku antitursku ideologiju zamijenila je još snažnija antiturska srpska ideologija. Karađorđevići su i sjeli na srpski tron jer je njihov predak vodio ustanak kršćana na području Smederevskog sandžaka. Ova ideologija je dominirala nakon 1918. godine, a od 1945. do rasapa Jugoslavije dominiraju ideologije integralnog jugoslavenstva i socijalističkog internacionalizma, u kojima nema mjesta za pozitivno pisanje o Osmanlijama ili suvremenim Turcima.

Hvati u vojvođanskom dijelu Bačke prestaju koristiti udžbenike tiskane u Zagrebu ili Budimpešti i počinje srbizacija Bačke i vojvođanskog dijela Srijema. Hrvati u zapadnoj Ugarskoj kao i baranjski Hrvati dobili su prava na osnovne škole i kvalitetne udžbenike. Ipak su ovi udžbenici puni ksenofobije prema Osmanlijama. Hrvati u Austriji su najviše profitirali i asimilacija Gradišćanskih Hrvata usporila je nakon raspada Austro-Ugarske Monarhije. Svejedno su njihovi udžbenici primjer ksenofobije prema Turcima i sijanja anitislamskog raspoloženja.

Udžbenici iz vremena socijalističke Jugoslavije veličaju pokret Mustafe Kemala Ataturka. Prikazuju da i narod islamske vjeroispovijesti može prihvatiti europske tekovine: latinično pismo, arapske brojke, sekularnu državu, prava žena, školovanje djevojčica. Ovi udžbenici koriste Ataturka više za lokalne prilike kako bi smanjili ulogu islamskoga klera u Bosni i Hercegovini, Sandžaku, Kosovu i zapadnim dijelovima Makedonije u kojima je islamska populacija činila većinu. U udžbenicima se ne navode otpori kemalizmu u Turskoj ni poimanje kemalizma u islamskim zemljama Bliskoga istoka ni u socijalističkim zemljama.

Promjene u hrvatskoj historiografiji koja istražuje dominaciju Osmanlija na hrvatskim etničkim područjima događaju se desetak godina nakon svršetka Drugoga svjetskog rata. Pedesetih i početkom šezdesetih godina 20. stoljeća klerikalni islamski povjesničari uče sekularne povjesničare arapskom pismu i jeziku osmanske administracije i oni odlaze u turske arhive te otvaraju novu sliku o Osmanlijama i osmanskoj vlasti u južnoslavenskim zemljama.

Sarajevski, beogradski i zagrebački filozofski i filološki fakulteti otvaraju katedre osmanistike i turkologije, koji za dvadesetak godina prelaze u samostalne studije. Isprva stidljivo, osmanske teme prelaze u ruke znalaca srednjovjekovnog i novovjekog turskog jezika i napušta se tumačenje povijesti Bačke, Baranje, Bosne, Slavonije i Srijema iz sekundarnih, dakle habsburških i vatikanskih arhiva. Turkologija dobiva ekonomske povjesničare, povjesničare i arheologe osmanskoga graditeljstva i usporedo s njima turkologe koji prate svakodnevicu Hrvata i ostalih naroda pod vladavinom Osmanlija. Osmanisti i povjesničari-turkolozi pišu u znanstvenim i stručnim časopisima, no konzervativni autori udžbenika nisu mijenjali stav o Osmanlijama sve do 21. stoljeća.

Nastavlja se…

Treći dio na linku:
https://zrnosoli.com/2018/09/15/turci-u-hrvatskim-udzbenicima-povijesti-21-stoljece-iii-dio/

Foto: Osmanska vojna jedinica. Izvor: Express.hr

1
Dodajte komentar

1 Komentari
0 Odgovori
0 Pratioci
 
Komentar sa najviše odgovora
Najaktuelnija diskusija
0 Autori komentara
  Pretplati se  
najnoviji najstariji sa najviše glasova
Isključi obavijesti

[…] Turci u hrvatskim udžbenicima povijesti: 20. Stoljeće (II Dio) […]

Top