You are here
Home > Kolumne > PROSTE DUŠE: Prošlost protiv budućnosti

PROSTE DUŠE: Prošlost protiv budućnosti

Budućnost se uvukla među nas „prohujale s vihorom“ kao vuk među ovce! Mi se još nevino igrasmo lukova i strijela, puški i pištoljčića, logora i poricanja… I dok iz naftalina vadismo bivša ordenja, dok se cerismo i koketirasmo sa zaostalošću, budućnost nas preteče i ostavi kao majka kopile! Nema čovječanstvo vremena niti želje zaostajati za intelektualnim i duhovnim bogaljima.

Budućnost neće povesti sa sobom ljude zarobljene u prošlosti. Ona ne treba podjarivače koji ju žele priječiti u napretku. Ona nema vremena, u današnjem ubrzanom tempu, čekati na tvoje i moje osvješćivanje. Ona odlazi u susret već spremnome na darove što im donosi.

Dosegli smo tako i moment gdje nitko ne zna što nam donosi. Nije baš da je i na Balkanu ogromna pomama o tom što će biti. Tamo se vrte navijek iste fašističke teme. Od njihove zaokupljenosti ne uspijeva prodrijeti ništa čistije. Vrte se tolikom frekvencijom da i liberali samo o tom trube i sudjeluju u trovanju.

Svi sve znaju. Baba na pijaci zna, podvornik u školi zna, taksista zna još bolje, demokrata zna, fašista zna, komunista zna… Duboko podijeljeno društvo ipak veže tako jedinstven zajednički đir, PAMETOVANJE! Mi ne diskutiramo, mi ne komuniciramo, mi se grozimo mirne komunikacije, mi dokazujemo svoje stavove deranjem, vrijeđalačkom terminologijom, huškanjem i podsprdivanjem na sve i sva.

A budućnost se obrušava svom silinom. Nove goruće teme, nove tehnologije, novi padovi država, novi svjetski poredci, nove masovne migracije…I sve to u jednom ubrzanom ritmu.

Sudaraju se stara znanja i vrijednosti sa novim otkrićima. More novog doba se uzburkalo i sad samo žudimo za smirajem. Stres i strah su nam postali novi kumovi. Čak i ako si rasplinuo duhove prošlosti piljiš ispred sebe u neizvjesnost i neznanje što ti je činiti. Grcaš u kotlu preživljavanja i usput zaboraviš što te čini ljudskim bićem.

Naša nadobudnost, tvoj i moj ego, stari povezi preko očiju. Tapkamo na sigurnom tlu nacionalnih, vjerskih i inih zabluda. Dosegli smo pubertet duhovnosti i sad kao pravi tinejdžerski pametnjakovići iživljavamo se, ne dozvoljavamo si pomoći, ludujemo nad svojom dobrom budućnošću.

Željela bih se postupno i sve više udaljavati od učmale prošlosti. Žudim za danom kad nas se sve više probudi iz samodostatnosti, kad će jedine i prave istine kao ljubav i iskrenost dolaziti iz srca, a ne sa mrmljajućih usana. Ne zaluđujem se tim da me to nešto pretjerano čeka u ostatku mog života. No, znam da sam našla pravac i vrstu rješenja za moj ulazak u budućnost. Znam ako želiš bolje i smirenije i lakše i ispunjenje i čistije moraš u taj pravac gledati da bio hodio njim. Treba zamijeniti teme iz prošlosti sa plodovima budućnosti. Umjesto trtljanja i razvlačenja u nedogled o bivšim i sadašnjim pravednicima i pravdama pričajmo međusobno o sebi, o novim tehnologijama koje čuvaju prirodu, o važnosti učenja i osobnog rasta, o potrebi odrastanja u smirenoj obitelji i okruženju i sl. Dotaknimo se uz kavicu o novoj pjesmi ili knjizi i što nam ona znači. Ne skrivajmo grčevito u sebi sve lijepo što imamo, a imamo sigurna sam. Skrivamo u sebi čistoću, a na van pokazujemo i izbacujemo sve najgore od nas. Sve one nepreboljene ožiljke koje putem stekosmo otvaramo iznova i iznova kao živu ranu i ne damo im zacijeliti.

Izađimo iz oklopa, ne boj se otvoriti, počasti svoje bližnje dobrotom, pomozi, ne mrzi, potrudi se, voli, uživaj!

 

Foto: Izgubljeni u vremenu. Izvor: Soundcloud

1
Dodajte komentar

1 Komentari
0 Odgovori
0 Pratioci
 
Komentar sa najviše odgovora
Najaktuelnija diskusija
1 Autori komentara
  Pretplati se  
najnoviji najstariji sa najviše glasova
Isključi obavijesti
Elvira

Super članak.

Top