You are here
Home > Društvo > Možemo li preživjeti koksaru Lukavac?

Možemo li preživjeti koksaru Lukavac?

Nekadašnji Koksno-hemijski kombinat „Boris Kidrič“ iz Lukavca, Bosna i Hercegovina, posljednjih dana sjedište je do sad nezabilježene afere na našim prostorima. Federalni inspektori odbili su produžiti okolinsku dozvolu ovom preduzeću i naredili gašenje pogona u roku od 30 dana.

Novi vlasnik bivšeg Koksno-hemijskog kombinata je indijska kompanija Global steel holdings. Službeno sjedište Global steel holdingsa je Otok Man, između Velike Britanije i Irske. Holding osim u Indiji, proizvodi u još 5 europskih država, Aziji, Africi i Pacifiku. Članica Global steel holdingsa koja kontrolira koksaru u Lukavcu je JSW Ispat Steel. Ovo preduzeće u 2010. godini imalo je promet od oko 1,5 milijardi eura ili tri put veći promet od budžeta Bosne i Hercegovine.

Koksara Lukavac ogroman je industrijski kompleks koji pokriva 1 kmprostora. Službeno ime preduzeća je GIKIL- Global ispat koksna industrija Lukavac. Ovaj kompleks zapošljava više od 1,000 radnika i jedini je proizvođač koksa u Bosni i Hercegovini. Osim koksa, GIKIL proizvodi čitav niz proizvoda nastalih preradom koksa- benzol, sulfate, nitrate (đubriva), katran i kiseline.

 

Isparenja iz GIKIL-a. Izvor: Dan.ba

GIKIL je zapravo jedan od rijetkih preživjelih velikih industrijskih sistema iz vremena Jugoslavije. Ovaj kompleks i dalje okuplja svojih 5 fabrika, iako je nakon ratova 1990-ih u privatizaciji značajno umanjem izdvajanjem proizvodnje plastike i gume u zasebna preduzeća. Međutim, samo jezgro kombinata, postrojenje u Lukavcu ostalo je nedirnuto.

Gašenje proizvodnje u GIKIL-u nije jednostavno. Koksne baterije nisu zamišljene kao postrojenja koja se mogu ugasiti. Naglo gašenje izazvalo bi pucanje i uništenje baterija. Zapravo je Koksno-hemijski kombinat jedan od rijetkih pogona u svijetu koji je 1992. uspio ugasiti koksne baterije kada je zbog početka rata nestalo uglja za koksovanje.

Naredba o gašenju pogona nije slučajna. GIKIL je godinama poznat kao teški zagađivač. Iz postrojenja se šire pare i neugodni mirisi, u ustima se u blizini GIKIL-a osjeća kiselina, isparavanja nagrizaju oči, a GIKIL redovno protuzakonito ispušta toksične kemikalije u obližnju rijeku Spreču. Samo postrojenje je toliko masivno, a iz njega bukte plamenovi i isparavaju se žute i bijele pare tako da čitav kompleks izgleda i sablasno i moćno.

 

Uobičajen prizor u GIKIL-u. Izvor: Izdvojeno.ba

Upravo su sablast i moćnost dva problema koja su vezana za GIKIL. S jedne strane je ovo postrojenje toliko otrovno i opasno za okolinu da je čak i u Bosni i Hercegovini uspjelo dobiti naredbu za gašenje pogona. Vjerojatno se radi o prvom slučaju zabrane rada nekom većem zagađivaču. S druge strane, u GIKIL-u danas radi više od 1,000 zaposlenika koji bi uskoro mogli ostati bez posla.

Lukavac je mali gradić s velikom industrijskom prošlošću. U neposrednoj blizini centra Lukavca djeluje još nekoliko postrojenja teške industrije. U samom centru grada nalaze se Fabrika sode i Cementara Lukavac. Malo dalje od centra je koksara GIKIL, iza GIKIL-a nalazi se površinski kop uglja „Šikulje“. Preživjela industrijska postrojenja osiguravaju sam opstanak grada Lukavca.

Lokalne vlasti nisu uspjele zauzeti jasan stav o gašenju GIKIL-a. Problem GIKIL-a izazvao je vanredne sjednice i sastanke, odluke i rezolucije. Načelnik Edin Delić, po struci doktor rudarstva i profesor na Rudarsko-geološkom fakultetu u Tuzli, poznat je kao zagovaratelj teške industrije i rudarstva. Delić, inače član Socijal-demokratske partije, nije zauzeo striktan stav da GIKIL treba ugasiti. S druge strane, pozvao je na ekološki remont postrojenja kako bi se zagađenje smanjilo i dobila okolinska dozvola. U protivnom, pozvao je više razine vlasti da zbrinu radnike GIKIL-a ukoliko budu otpušteni.

dr.sc. Edin Delić, načelnik Lukavca. Izvor: TiP.ba

Sudbina 1,000 radnika i samog GIKIL-a izazvala je veliku napetost u Lukavcu. Sam GIKIL pothranjuje ove sukobe medijskom kampanjom u kojoj poziva na potpisivanje peticije protiv zatvaranja pogona. Na svojoj facebook stranici GIKIL se promovira kao čisto preduzeće. Kompanija objavljuje slike voća, cvijeća i mladih stažista u čistim bijelim mantilima. Radi se o krajnje neodgovornom ponašanju vlasnika pogona koji umjesto ispunjavanja minimalnih zakonskih uslova za rad pokušava pritiskom na inspekciju i sudove osigurati nastavak rada koksare.

Naslovna fotografija na facebook stranici GIKIL-a

Načelnik Delić bez sumnje je upravu kada kaže da GIKIL treba Lukavcu. Međutim, postavlja se pitanje kakav to GIKIL treba Lukavcu. Pogoni koji truju i ubijaju ljude i prirodu oko sebe ne mogu trebati Lukavcu. Zdravlje stanovništva ne može biti iznad plaća zaposlenika i zarade vlasnika. U slučaju GIKIL-a radi se o sukobu dva prava- prava obližnjeg stanovništva na zdravlje i prava radnika na plaće.

Vlasnik GIKIL-a nije zainteresiran za ekologiju i u proteklih 10 godina nije ulagao u ekološki remont pogona. Stiče se dojam kako Ispat steel „izmuza“ GIKIL. Sad, kada je došlo do toga da inspekcija naređuje gašenje pogona, vlasnik ne spominje mogućnost ulaganja u osuvremenjavanje pogona. Vjerojatno Ispat steelu nije poslovno isplativo uložiti novac u GIKIL. Kompaniji je jeftinije jednostavno napustiti proizvodnju u Lukavcu i prodati pogone u staro željezo.

Čitav problem se ponovo svodi na privatizaciju. Očigledno da je Bosna i Hercegovina pronašla lošeg kupca za Koksno-hemijski kombinat Boris Kidrič. Ispat steel se pokazao kao neodgovoran vlasnik skrivenih namjera koji nije namjeravao nastaviti proizvodnju nego „izmuzati“ kombinat koliko može. Kada ne bude mogao, ugasit će proizvodnju.

Vlasnik ne želi riješiti probleme GIKIL-a jer mu to nije isplativo. Načelnik Edin Delić i lokalne vlasti Lukavca ne mogu riješiti problem jer za to nemaju dovoljno novca. Više razine vlasti pokazale su kako su nesposobne rješavati bilo kakve probleme, uključujući one u industriji. Po svemu sudeći postoje samo dvije opcije: ili će GIKIL nezakonito produžiti okolinsku dozvolu ili će koksara propasti.

Gašenje pogona na kraju postaje jedino rješenje ukoliko vlasnik ne želi ulagati u GIKIL. A ne želi. I da ove godine produži okolinsku dozvolu, GIKIL će je izgubiti sljedeće godine. Pogoni su sve stariji, a industrijske nesreće i zagađenja sve češći. GIKIL bez ulaganja ne može opstati.

Pitanje je može li Lukavac opstati bez GIKIL-a. Općina od 42,000 stanovnika izgubit će jednog od četiri najveća poslodavca. Ispat steel sa 1,5 milijardi eura prometa svakako neće ni osjetiti gašenje GIKIL-a.

 

Foto: Koksna baterija u GIKIL-u. Izvor: Front slobode

Dodajte komentar

  Pretplati se  
Isključi obavijesti
Top