You are here
Home > Priroda > Zašto dabrovi prave brane?

Zašto dabrovi prave brane?

Krznate životinjice velikih prednjih zuba zvane dabrovi široko su poznate. Vjerojatno gotovo sva djeca znaju za dabra, barem iz crtanih filmova. Osim da su dabrovi krznati i simpatični, opće je poznato da prave i brane. Ali zašto?

Odgovor se krije u njihovom načinu ishrane. Dabrovi su jedna od rijetkih vrsta sisavaca koja se hrani drvetom. Ne toliko lišćem ili korom nego baš drvetom. Prednji zubi dabra tamosmeđe su boje. Razlog tome je što su ojačani željezom. Dabrovi bez problema mogu prožvakati i oboriti gotovo svako drvo.

Dugi vijekovi evolucije prilagodili su dabrove njihovom načinu ishrane. Ove životinje svoje brane grade instinktivno. Pokazalo se kako dabrovi u zatočeništvu također pokušavaju izgraditi branu. Dabrovi ljubimci slažu kućne stvari i igračke u polukružni oblik brane. Obije vrste dabrova, sjevernoamerički i euroazijski, grade brane.

Dabrovi su socijalne životinje i žive u grupama. Svaka porodica dabrova napravit će vlastitu branu. Ponekad se događa da više porodica zajedno gradi branu koja se proteže više stotina metara. Najveća brana primijećena je satelitskim snimanjem u Buffalo nacionalnom parku u Alberti, Kanada. Nekoliko porodica dabrova izgradilo je branu dugu više od 600 metara. U branu je ugrađeno tisuće stabala, a vjerojatno su bili potrebni mjeseci izgradnje kako bi se brana završila.

Satelitska snimka najveće dabrovske brane ikada pronađene. Brana je duga preko 600 metara. Alberta, Kanada. Foto: Google earth

 

Sam dizajn dabrovske brane poprilično je genijalan i čvrst. Podnožje brane čini propusni sloj granja na koji dabrovi redaju kamenje. Na kamenje postavljaju trupce i granje. Iako je dabar relativno mala životinja, voda mu pomaže prevući veća stabla. Odrasli američki dabar može povući granje teško do 25 kila. Na kraju brana se završava sitnijim granjem, travom i muljem koji sprječavaju protok vode. Ukoliko dabar čuje tok vode, instinktivno će odmah početi popravljati branu. Ni jedna životinja, kao ni čovjek golim rukama, nisu u stanju srušiti branu. Dabrovske brane ponekad su toliko čvrste da se mogu ukloniti jedino dinamitom.

Izgradnja brane često izaziva štetu ljudima. Brana zaustavlja tok manjih rijeka i potoka što zna poplaviti ljudske usjeve, kuće, ceste, pruge i drugu imovinu. Na poplave ove vrste nisu imune ni životinje. Brlozi i nastambe moraju biti napušteni ukoliko dabrovi izgrade branu koja će ih poplaviti. Međutim, za sam ukoliš dabrovske brane i jezerca su itekako korisni. U jezeru koje nastaje osim dabrova naseljavaju se kukci, žabe i drugi vodozemci. Njihova populacija pruža hranu pticama koje se također nastanjuju u blizini. Močvara nastala izgradnjom brane raj je za mnoštvo životinja. U jezercima se također nastanjuju ribe.

Nesvjesno, dabrovi izgradnjom brana pomažu i prečišćavanje vode. Zaustavljajući vodotok, brane sprječavaju širenje nitrata i pesticida proizvedenih poljoprivredom. Osim toga, brane pomažu kontrolirati i poplave zadržavajući dio vode. Kada dabrovi napuste branu, ona vremenom procuri i uruši se. Nataloženi mulj na dnu jezera idealna je podloga za rast biljaka.

Međutim, brane nisu jedino što dabrovi grade i u tome leži odgovor zašto uopće grade brane. Nakon što porodica dabrova izgradi branu i stvori umjetno jezero, uz jezero dabrovi podižu i ložu, svoju jazbinu. Kao i brana, loža je toliko čvrsto građena da je ne može srušiti ni medvjed. Na ložama se često gnijezde ptice, a u njima uz dabrove žive miševi. Svi ulazi, a najčešće ih ima barem dva, naleze se ispod razine vode tako da su dabrovi unutra savršeno sigurni od predatora. Osim što su dobri graditelji, dabrovi su i odlični plivači u čemu im pomažu njihovi pljosnati repovi. Dabar može roniti do oko 15 minuta i doplivati do sigurnosti lože iz svakog kraja svoj jezera.

 

Dabrovska brana i loža. Kolorado, SAD. Foto: wildergood

 

Osim kao osiguranje, jezero nastalo izgradnjom brane ima još nekoliko uloga. Dabrovi se hrane drvetom, a obaranje većih stabala zahtijeva vrijeme. Zbog sigurnosti dabar nastoji uvijek biti u blizini vode. Jezero je savršeno skrovište. Ukoliko se pojavi neki predator poput planinskog lava ili vuka, dabar će veoma brzo od drveta otplivati prema sigurnosti lože. Kada u blizini samog jezera ponestane drveta, dabrovi će područje na kome se hrane proširiti kopanjem kanala. Tek nakon što iscrpe i ovo područje, dabrovi će napustiti branu i preseliti se na novu lokaciju puštajući da se vegetacija obnovi.

Dabrovi ne spavaju zimski san i aktivni su tokom zime. U zimskom periodu površina jezera se smrzne, a drvo postaje tvrđe i teže za glodanje. Također nestaje lišća i drugih biljaka kojima se dabrovi hrane. Zbog toga od početka jeseni porodice dabrova počinju skladištiti hranu u svom  jezeru. Dabrovi sijeku grane i zabadaju ih u mulj u dubljim dijelovima jezera. Ovako potopljene grane ostaju svježe i kada se površina jezera zamrzne. Na neki način dabrovi koriste jezero i kao frižidere i imaju osiguranu hranu tokom zime.

Iako ponekad štetna za ljudsku imovinu ili poneku životinjsku jazbinu, dabrovska brana izuzetno je korisna za okoliš. Ekolozi su uvidjeli značaj dabrova te je od sredine prošlog stoljeća u toku pokret za ponovno naseljavanje ove vrste. Dabrovi su u SAD-u i Europi bili dovedeni gotovo do izumiranja zbog lova na njihovo krzno. Međutim, zadnjih godina njihova populacija uspješno se oporavlja. Iako su bili istrebljeni u našim krajevima, ponovno naseljavanje dabrova u Hrvatsku ubrzo ih je vratilo i na vodotoke Bosne i Hercegovine i Srbije. Ova korisna simpatična dlakava životinjica velikih zuba ponovo je dio naših krajolika.

Foto: Sjevernoamerički dabar
Top