You are here
Home > Društvo > Razlika između kineskog, ruskog, američkog i europskog kapitalizma

Razlika između kineskog, ruskog, američkog i europskog kapitalizma

Često se potpuno različite pojave nazivaju istim imenom. Tako u svakodnevnom govoru ljudi koriste riječ „rak“ za stotine različitih bolesti. Ovo ide čak i dalje pa se spominje „lijek za rak“ iako je nemoguće da različite bolesti imaju isti lijek. Riječ komunizam također se koristi i za  Sjevernu Koreju i za jugoslovensko samoupravljanje. Isto tako je mnoštvo toga udrobljeno pod pojam kapitalizam.

Kapitalizam kao društveni i ekonomski model nije jednoličan. Postoje ogromne razlike između kapitalizma u raznim dijelovima svijeta. Kina funkcionira po modelu državnog kapitalizma. Država kontrolira najveće kompanije. S druge strane ruski kapitalizam temelji se na oligarsima. Nekoliko privatizacijskih mešetara steklo je nevjerojatno bogatstvo. Bliski su vlastima, kontroliraju državnu i privatnu industriju i upravljaju s njom prema interesima vlasti. Oligarski kontroliraju industriju, a vlast kontrolira oligarhe.

Osim po tome tko kontrolira industriju, kapitalizmi se možda i najviše razlikuju oko toga gdje završava ekstra profit. Profit kineskog kapitalizma slijeva se u državnu kasu, a ruskog kapitalizma u džepove oligarha. Međutim, najveće su razlike između američkog i europskog kapitalizma.

Amazon, jedna od najvećih kompanija u SAD-u, u 2017. godini ostvarila je 3 milijarde dolara profita. Kompanija je platila točno 0 (nula) dolara poreza, ali je zato dobila 137 milijuna dolara povrata poreza. Kompanija koristi mnoštvo posve legalnih ili polulegalnih šema za izbjegavanje plaćanja poreza. Menadžment Amazona za 10 sekundi zaradi godišnju plaću prosječnog zaposlenika. Kompanija isplaćuje minimalne plaće zaposlenicima koje nisu dovoljne za dostojanstven život. Vlasnik Amazona Jeff Bezos najbogatiji je čovjek na planetu.

Jeff Bezos privatno posjeduje 130 milijardi dolara i bogatiji je od 132 države, uključujući Ukrajinu, Kuvajt, Slovačku, Hrvatsku, Sloveniju, Tunis i mnoge druge. Da je Bezos država, bio bi 59. najbogatija na planeti, odmah ispod Kazahstana i Mađarske, a iznad Angole i Kuvajta. U 2017. Bezos je zaradio 33,6 milijardi dolara što je veći profit nego što ga je ostvarilo 96 država.Enorman profit Amazona se slijeva na račune Jeffa Bezosa koji više ni sam ne zna kako trošiti toliki novac. Sam Bezos izjavljivao je kako je jedini način da potroši toliki novac istraživanje svemira. Trošenja novca na dostojanstven život zaposlenika nije se sjetio. Bezos je vlasnik nešto više od 16% dionica Amazona i najveći je dioničar.

Većina prihoda kompanije gomila se na njegovim računima, a Amazon se ne može smatrati društveno odgovornom kompanijom. Menadžment se nevjerojatno bogati, kompanija ne plaća pošten dio poreza, a radnici imaju niske plaće. Amazon nije izuzetak nego pravilo za američke korporacije koje gotovo po pravilu imaju iste poslovne modele. Vlasnici i menadžment se bogate na račun države i radnika.

S druge strane Atlantika, europske kompanije imaju drugačiju poslovnu politiku. Bosch GmbH, jedna od najvećih europskih kompanija, u 2017. godini ostvarila je 4,1 milijardi dolara profita. Dakle više od Amazona. Bosch je platio oko 1 milijardu dolara poreza. Osim što plaća porez, Bosch profit koji bi inače išao vlasniku zapravo vraća društvu. 92% dionica kompanije posjeduje humanitarna fondacija Robert Bosch Stiftung koja profit od dividendi troši na humanitarne aktivnosti. Kompanija posluje izuzetno dobro, ali se profit ne slijeva na račune vlasnika. Boschova poslovna politika nije izuzetak. Najveći svjetski kemijski koncern BASF sa sjedištem u njemačkom Ludwigshafenu također nema jasno definiranog vlasnika. Najveći dioničar je Norges Bank Investment Management sa 2,98% dionica. Pojedinačni dioničari posjeduju tako malo dionica da BASF u svom godišnjem izvještaju ne navodi pojedinačne dioničare nego regije odakle dioničari dolaze. Tako je 40% dioničara iz Njemačke, 21% iz SAD-a i Kanade i 17% iz ostatka Europe. Ovako razuđeno dioničarstvo sprječava enormno bogaćenje pojedinaca.

Odgovorno ponašanje europskih kompanije nije humanitarni rad. Dionice u vlasništvu fondova, mnoštva pojedinaca i drugih oblika vlasništva sprječavaju da kompanija postane ovisna o jedno čovjeku. Najbolji primjer štetnosti ovisnosti o jednom čovjeku je američki bogataš Elon Musk čiji medijski gafovi obaraju vrijednost dionica SpaceX-a i Tesle. Vođenje kompanije od strane profesionalaca, a ne vlasnika, dobro je za poslovanje.

S druge strane, plaćanje poreza također nije humanitarni rad nego poslovna odgovornost. Plaćajući poreze kompanije osiguravaju sredstva državi. Država odgovorno upravlja novcem, ulaže ga u školovanje kadrova i infrastrukturu. Priliv mladih stručnjaka i dobra infrastruktura olakšavaju pozitivno poslovanje i razvoj. Bosch, BASF, Ikea, Jysk i mnoštvo drugih kompanija jako dobro znaju što rade kada plate porez i razvodne vlasništvo na mnoštvo sitnih dioničara. Menadžment prije svega gleda interese kompanije, a ne jednog pojedinca- vlasnika.

 

S druge strane američke kompanije isisavaju kapital iz države i društva, izbjegavaju plaćanje poreza i ulažu stotine milijuna dolara u političku kampanju kako bi sebi osigurale porezne olakšice. Time urušavaju obrazovanje i infrastrukuru, osiromašavaju same sebe na duge staze jer im je sve teže doći do školovanih kadrova. Američke kompanije često su prisiljene uvoziti stručnjake iz drugih zemalja svijeta sa kvalitetnim javnim obrazovanjem. Ovo je dobro vidljivo po broju prijavljenih patenata.

Sjedinjene Američke države su u padu na gotovo svim listama patenata. Po ukupnom broju patenata 2014. godine prestigla ih je Kina i to gotovo duplo. U broju patenata po BDP-u ,2012. SAD su tek sedme, iza Južne Koreje, Japana, Kine, Njemačke, Švicarske i Francuske. U broju patenata na milijun stanovnika 2012. SAD su pete, iza Južne Koreje, Japana, Švicarske i Njemačke. U patentima vezanim za dizajniranje aplikacija po milijunu stanovnika 2012. SAD nisu čak ni među prvih 10, dok Portugal ili Danska jesu.

Iz godine u godinu SAD stoje sve lošije s patentima. Tako je Kina 2016. prijavila više od 1,200,000 patenata dok je SAD prijavio 600,000 patenata. Međutim, više od 50% patenata u SAD-u prijavili su stranci, dok je u Kini samo oko 10% patenata prijavljeno od strane stranaca. Rusije čak i nema na listama među prvih 10, osim u broju ukupno prijavljenih patenata 2014. godine gdje je Rusija 8., iza Njemačke i Indije.

Problem nedostatka patenata je značajan i prelit će se na industriju koja će prestati biti inovativna. Zbog nedostatka javnih sredstava, lošeg školstva i urušavajuće infrastrukture SAD više nisu u stanju proizvoditi dovoljan broj stručnjaka koje su po visokom cijenama prisiljene uvoziti. Stručni kadrovi uglavnom će pristat na rad u SAD-u samo ako im se nudi veća plaća nego u vlastitoj zemlji. Američka industrija prestaje biti inovativna i sve teže drži korak s konkurencijom, posebno s dalekog istoka.

Problem danas nije kapitalizam koji stvara novu vrijednost. Problem je divlji kapitalizam koji tu novu vrijednost stavlja u džepove onih koji već imaju više nego što mogu potrošiti. Na taj način sam ekonomski rast ne znači ništa jer je novostvorena vrijednost beskorisna. Gomilanje novca na računima opasno je i za državu i za društvo, ali i za same kompanije koje ostaju bez kvalitetne radne snage. Američki model megakorporacija kojima upravlja jedan čovjek i enormno se bogati sve brže pokazuje svoje slabosti naspram europskog i kineskog modela poštenije raspodjele prihoda.

 

Foto: Enjoy capitalism parodija na logo Coca-Cole
Top